Europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn objavio je jučer kako je postignut dogovor o razrješenju teške političke krize u Makedoniji. Prilikom objave, uz Hahna su s kiselim smiješkom stajali premijer Nikola Gruevski i vođa opozicije Zoran Zaev, dvojica protagonista višemjesečnog sukoba. Sporazum su također prihvatila i dvojica suprotstavljenih vođa etničkih albanskih stranaka u Makedoniji zaključujući tako opći, pa makar i prisilni, konsenzus oko neposredne političke budućnosti zemlje. Osim što je prisilan, njihov je konsenzus također i prešutan – naime umjesto makedonskih političara, na presici je govorio isključivo Hahn koji je formalno bio samo posrednik zajedno s ambasadorima EU i SAD-a Aivom Oravom i Jessom Bailyem.
Ključni dio dogovora tiče se izvanrednih parlamentarnih izbora koji bi se trebali održati u aprilu sljedeće godine dok su druga važna pitanja, poput onog tko će vladati do tada, ostala neriješena i tek će biti predmet budućih sastanaka. To ujedno znači i da ni jedna od strana dugotrajnog spora nije zadovoljena. Zaev je naime odbijao priznati vladu, a opozicija od prošle godine bojkotira parlament usmjeravajući umjesto toga svoju političku djelatnost prema objavama takozvanih “bombi” odnosno tajnih snimki koje dokazuju protuzakonite aktivnosti premijera i ostalih članova vlade, uključujući i zataškavanje ubojstva.
Euroatlantska perspektiva
Premijer je pak s druge strane odbijao bilo kakvo popuštanje opoziciji koju je, zbog posjedovanja tajnih snimki, optužio za suradnju s neprijateljskim tajnim službama i pokušaj državnog udara. Dodatak kamen smutnje predstavlja prošlomjesečni oružani sukob u Kumanovu koji vlada predstavlja kao teroristički napad na Makedoniju koji je (pa makar i nenamjerno) pomogla opozicija “destabilizacijom” zemlje i napadima na vladu, dok opozicija i dobar dio komentatora nesklonih objema stranama sukob smatra insceniranim događajem, odnosno tzv. “malim ratom”, isprovociranim kako bi se podigao rejting vladi i olakšalo upravljanje “čvrstom rukom”.
Hahn i euroatlantski diplomati izbjegli su potvrditi ili demantirati ijednu od ovih optužbi, zaobilazeći potpuno pitanje i oružanog sukoba i tajnih snimki i zataškavanja ubojstva. Stoga su umjesto pravih uzroka krize kao povod za organiziranje novih izbora, pa makar i onih toliko kasnog datuma, poslužile relativno marginalne preinake u izbornom zakonodavstvu. Iako je mogućnost izbornih prijevara doista bila jedna od žalbi opozicije, ipak se čini banalnom s obzirom na druge probleme koji su doveli i do gubitka ljudskih života. No kriza je bar za sad ugušena, problemi su pometeni pod tepih, zahtjevi desetaka tisuća prosvjednika ostali su bez odgovora, ali je spašena “euroatlantska perspektiva” Makedonije – cilj koji se Hahn osobito potrudio istaknuti na presici.