Češka elektrodistribucijska kompanija Energo-Pro tužila je bugarsku državu Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova, instituciji Svjetske banke, zbog ograničenja visine cijena električne energije za korisnike koje je odredila državna Komisija za energetsku i vodnu regulaciju (KEVR). Ova posljednja tužba samo je jedna u nizu sličnih mjera koje su privatni distributeri podnijeli protiv javnih institucija, a uzrok tih sporova seže u period privatizacije elektrosustava sredinom 2000-ih. Cjelokupna distribucija struje u Bugarskoj u rukama je triju stranih kompanija s regionalnim monopolima. Dok je spomenuti Energo-Pro monopolist na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, austrijski EVN kontrolira distribuciju na jugu i jugoistoku, a također češki ČEZ struju distribuira zapadu zemlje.
Prilikom privatizacije kompanijama je prepuštena i naplata, što je, uz davanje velikih sloboda u određivanju cijena, omogućilo regionalnim monopolistima da preko računa bugarskih potrošača financiraju ulaganja ili pokrivaju gubitke ostvarene na drugim tržištima. Strahovit i nekontroliran rast cijena doveo je početkom 2013. godine prvo do vala samoubojstava samospaljivanjem, a zatim i do masovnih prosvjeda koji su natjerali tadašnjeg (i aktualnog) premijera Bojka Borisova da skrati svoj prvi mandat. Stroža regulacija KEVR-a nad cijenama koje naplaćuju privatni elektrodistributeri zaustavila je eskalaciju samoubojstava i prosvjeda, no s njom se kompanije nikada nisu sasvim pomirile, zbog čega je i pokrenut niz tužbi u kojima monopolisti tvrde da im država ograničava profite.
Između demokracije i “slobodnog tržišta”
Iako se spor dakle odnosi na 2013. godinu, njega su monopolisti odlučili zaoštriti baš sada, kako bi povećali pritisak na vladu koja do sutra treba donijeti novu regulaciju cijena. Naime, tri monopolističke tvrtke tražile su povećanje noćnih cijena struje od čak 25%, te dnevnih od 3 do 10%. Premijer Borisov, sada u svom drugom mandatu, bio je razumljivo nesklon velikom skoku cijena, prisjećajući se problema koje mu je sličan skok donio 2013. godine. Stoga je KEVR ponudio svojevrsno kompromisno rješenje, predlažući prosječno povećanje od 2% (ili kako su službeno objavili u KEVR-u 1,99%), s određenim regionalnim razlikama (3% na sjeveru, 1% na jugu). No povećanje prihoda za kompanije bit će znatno više od tog 1-3%.
Naime, kako bi spriječio pobunu, ali i zadovoljio monopoliste, KEVR je na smanjenje cijena natjerao državne proizvođače struje. Onaj dio elektrana koji je još u vlasništvu Nacionalne električne kompanije (NEK) svoje će cijene za monopolističke distributere smanjiti za čak 4,3%, što nije prošlo bez prigovora iz uprave NEK-a koja najavljuje velike gubitke za ovu godinu. Dakle, država koja je privatnom kapitalu prepustila monopole u elektrodistribuciji sada je ucijenjena da dalje oštećuje državne tvrtke i svoje potrošače kako bi zaštitila monopoliste pod prijetnjom tužbe Svjetskoj banci, instituciji čiji je formalni cilj “smanjenje siromaštva” kroz poticanje “slobodnog tržišta”.