Sofijska prigradska četvrt Orlandovci već je nekoliko dana poprište onog što bugarski mediji i policija nazivaju “sukobima između Bugara i Roma”. Prema policijskim izvještajima u Orlandovcima je samo sinoć uhapšeno preko trideset osoba dok je nekoliko osoba ozlijeđeno. No detaljniji uvid u kronologiju događaja daje drugačiju sliku onog što je okarakterizirano kao “povećane tenzije” i “etnički konflikt”. Naime, gotovo sve pritvorene osobe uhapšene su prilikom pokušaja probijanja policijskog kordona koji je okruživao ulice s romskim kućama, s namjerom da na njima naprave štetu i ozlijede njihove stanovnike.
Pri tome svega nekoliko uhićenih zapravo stanuje u kvartu koji je poprište napada. Također, iako informacije ostaju nedorečene, čini se kako svih šestoro ozlijeđenih (kako se spominje u nekim izvorima) pripada napadnutoj romskoj zajednici. Jednostrani “sukob” je počeo neposredno nakon prosvjeda koji su navodno sazvali stanovnici kvarta Orlandovci i to navodno zbog “glasne muzike” iz romskih ulica. Dvjestotinjak prosvjednika ubrzo je krenulo u tobože spontano “stišavanje muzike” po romskim kućama koje je ipak barem djelomično zaustavila policija.
Nazvati stvari pravim imenom
Zanimljivo, različiti ukusi vezani uz glasnoću muzike nisu prvi put povod na intervenciju “zabrinutih građana”. Krajem prošlog mjeseca u selu Garmen južno od Sofije također je došlo do događaja koji je policija okarakterizirala kao “masovnu tuču”, a čiji je povod ponovno bila “glasna romska muzika”. Tom je prilikom organizirano nekoliko okupljanja u kojima su prosvjednici (koji prema medijskim izvještajima nisu uključivali samo seljane) tražili iseljavanje cjelokupne romske populacije iz sela. Za njihove je zahtjeve razumijevanje pokazao liberalni Reformski blok, član vladajuće koalicije koja uključuje i otvoreno rasističku Patriotsku frontu.
S obzirom na zajedničko medijsko-policijsko-političko “razumijevanje” za prosvjednike, ne čudi tendencija da se događaji predstave kao “međusobni sukob” dvaju grupa izazvan, dakako, nekulturnošću i nepodopštinama Roma. No oni upoznati s poviješću sličnih događaja sjetit će se da se za njih ranije koristio precizniji naziv – pogrom – a odbijanje vlasti da priznaju kako je riječ o napadu na jednu, manjinsku zajednicu s ciljem njezinog uništenja ili zastrašivanja je još jedna povijesna karakteristika tih aktivnosti.