Zakonski rok za privatizaciju srpskih medija u javnom vlasništvu ističe prvog jula ove godine. Međutim, kako ističe portal Mašina, ni “samim medijskim radnicima i radnicima nije pruženo dovoljno informacija o tome koji mediji će zaista biti prodati i da li će se ispoštovati postavljeni rokovi”. Privatizacija 83 medija u državnom vlasništvu nije u stvari još ni počela. Ministar kulture i informisanja Ivan Tasovac, duhovito je pokušao odgovornost za kašnjenje privatizacije prebaciti na medije kazavši kako mediji neće da iziđu iz državnog budžeta, kao da oni sami o tome odlučuju.
Međutim, iz kontradiktornih izjava nadležnih instanci jasno je da ne postoji nikakav plan oko toga što uopće s medijima treba učiniti, da li ih i kako treba restrukturirati, zašto se država iz medija mora povući te da li se iza imperativa privatizacije medija uopće nalazi ikakvo razumijevanje rada medijskog polja. Koji su problemi medija u Srbiji te kako ih riješiti i da li je privatizacija najbolje rješenje pitanja su koja srpski političari, niti ne postavljaju.
Ne čude stoga kontradiktorne izjave odgovornih službenika. Dok Tasovac uporno ostaje pri frazeologiji objašnjavajući kako “vlada i ministarstvo neće odustati” te će se “država povući iz medija, a zakoni biti primenjeni” i “država hoće da izađe iz vlasništva u medijima, ali ti isti mediji neće da izađu iz države”, osim što zanemaruje činjenicu da je država ta koja određuje medijima kako će se financirati i funkcionirati, a ne obratno, zaboravio je čini se i da su zakoni koji omogućavaju privatizaciju promijenjeni prošle godine.
Nadležne instance zbunjene procesom
No, da odgovornost za kaos u pokušaju restrukturiranja srpskih medija primarno leži na odgovornim tijelima, vidi se i iz odgovora na pitanja reportera Danasa o tome zašto nisu raspisani javni pozivi za prodaju manjeg broja medija koji jesu dostavili kompletnu dokumentaciju u roku. Direktor Agencije za privatizaciju Ljubomir Šubara kazao je kako nije postojao protokol koji je u nadležnosti Ministarstva kulture. No, državni tajnik Saša Mirković dao je protuodgovor, kazavši kako je prije mjesec dana odlučeno da taj protokol ipak neće biti potreban za raspisivanje prodaje medija.
Uprave medija, pasivno odbijajući proces privatizacije, jednostavno nisu dostavile dokumente koje je država od njih tražila te su tako, barem privremeno, spriječile da ih se privatizira. Privatizacija za sobom povlači procese koncentracije i oligopolizacije vlasništva pa onda i komercijalizaciju i senzacionalizaciju medijskog sadržaja, redukciju pluralizma medijskog sadržaja i tema te u konačnici, ono najvažnije, dodatno sniženje cijene rada i prekarizaciju i ovako nesigurnih i loše plaćenih radnih mjesta, ali i njihov trajni gubitak.
Procjenu vrijednosti svojih kuća dostavilo je svega 14 medija, a očekuje se da će prije zakonskog roka za dovršetak privatizacije koji je postavljen na prvi jula dokumentaciju dostaviti ukupno 34 medija. Tasovac pritom najavljuje da će proces privatizacije medija biti završen u roku od 4 mjeseca, što je nerealno kratak rok za proces koji još nije ni počeo, stoga je Ministrovo rješenje jednostavno ugasiti sve medije na javnom budžetu koji se do tad ne privatiziraju, zanemarujući broj radnih mjesta koji bi se takvom odlukom trajno ugasili.
Tasovčeve izjave također nisu u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima kojim je propisano da se, ukoliko do 1. jula 2015. godine “ne bude prodat kapital izdavača medija koji su u vlasništvu države, postupak prodaje kapitala obustavlja i njihov kapital se privatizuje prenosom akcija zaposlenima bez naknade”. Tek u slučaju da “zaposleni ne prihvate prenos besplatnih akcija, medij prestaje da postoji i briše se iz Registra medija“.