Na takozvanim mapama svjetlosnog zagađenja, odnosno noćnim satelitskim snimkama europskog kontinenta, Balkan predstavlja jedan od “tamnijih dijelova”, u konkurenciji s teško pristupačnim krajnjim sjeverom Skandinavije ili širokim prostranstvima europske Rusije. Mrak je pri tome, osim pozitivnog primjera slabije pogođenosti ovim tipom zagađenja, i indikator relativno skromne potrošnje energije. Osim tradicionalne podrazvijenosti, nižoj potrošnji znatno doprinose procesi tranzicijske dezindustrijalizacije, kao i dramatično iseljavanje i depopulacija koja je zemlje regije (bivša Jugoslavija, Rumunjska, Bugarska i Albanija) već koštala šokantnih 12% njezine predtranzicijske populacije, odnosno (prema skromnijim procjenama) preko sedam milijuna stanovnika.
Iako se pojedine zemlje, poput Slovenije i Hrvatske po potrošnji energije po stanovniku donekle približavaju zemljama Zapada, druge, poput Albanije, Rumunjske ili Makedonije, prije sliče zemljama tzv. Trećeg svijeta. No bez obzira na razlike unutar regije, energetski značaj Balkana daleko prevazilazi njegovu važnost kao potrošača. Osim velikih neiscrpljenih nalazišta lignita po kojima je regija poznata, te starih nalazišta nafte i plina u Rumunjskoj i Albaniji, osobit su interes posljednjih godina izazvali i novi, tzv. nekonvencionalni izvori, poput nalazišta nafte i plina pod morem ili u stijenama škriljca. Pozicija Balkana kao potencijalnog važnog izvora energije za druge zemlje osobito je dobila na važnosti eskalacijom geopolitičkih napetosti koje s regijom imaju malo veze.
Naime, pogoršanjem odnosa Europske unije i Sjedinjenih Država s Ruskom Federacijom, zapadne su sile stavile snažniji naglasak na tzv. energetsku neovisnost, odnosno počele su glasnije inzistirati na pronalasku izvora energije koji ne bi ovisili o odnosima s istočnim konkurentom. Brojni energetski projekti u regiji, uključujući i planirane terminale za ukapljeni američki plin iz škriljca, sastavni su dio tih napora. Iako se svi najavljeni (i još uvijek redom nerealizirani) projekti predstavljaju kao velika razvojna mogućnost, oni su također ozbiljan izazov za zemlje regije, najvidljivije u smislu zaštite okoliša i zdravlja stanovništva.
Naime, kao što pokazuju primjeri planiranih novih termoelektrana na ugljen, institucije EU ne prezaju od potpore projektima koji bi u starijim članicama Unije zbog svoje ekološke štetnosti bili zakonski zaustavljeni. No osim ovih briga, razvoj balkanskog izvoza energije u razvijenije zemlje otvara i niz drugih problema, od pritisaka za privatizaciju postojeće infrastrukture, preko povećanja cijene i smanjenja dostupnosti energije za lokalno stanovništvo uslijed usmjerenosti izvozu, do dugoročnog povećanja struktura ekonomske zavisnosti regije. Spomenuti problemi predstavljaju dio tema koje će nastojati pokriti ovaj tematski tjedan.