Euforična kupovina DITA-inih proizvoda u prvom mjesecu ponovno pokrenute proizvodnje, očekivano je rezultirala gomilanjem zaliha kupaca radi čega je potražnja za novim Ditinim proizvodima pala za više od 50 posto. Toga su svjesni i u samoj Diti, pa predsjednik sindikata Dite, Dževad Mahmutović, za Klix.ba kaže kako Diti “ne treba ekonomski patriotizam u kome ljudi kupe Ditin proizvod jednom i to je sve”, već im je suprotno tome, potreban kontinuitet.
Na primjeru deterdženta za ručno pranje posuđa 3de, Mahmutović za Klix objašnjava kako je Dita u srpnju prodala 120.000 komada tog proizvoda, dok je u kolovozu prodano 70.000. Posljedica pada potražnje vidi se i na smanjenim narudžbama trgovačkih lanaca koji naručuju manje pošiljke jer su im i zalihe i police već pune Ditinih proizvoda.
Podsjetimo, najveći izazov za ponovno pokrenutu proizvodnju u Diti je daljnja nabavka sirovina. Količina sirovina koje su radnici na početku imali na raspolaganju bila je ograničena i svodila se na preostale zalihe, što je uključivalo i vraćene zaplijenjene gotove proizvode. Bez temeljnih sredstava za osiguranje dugoročnosti proizvodnje, sirovine za ponovno pokretanje nabavljali su prikupljanjem starog željeza iz kruga tvornice, što je svjedočilo o motivaciji i namjeri radnika da ustraju u održavanju proizvodnje Dite. Osim toga, dio sredstava za nabavku sirovina nužnih za nastavak proizvodnje planirao se namaknuti i iznajmljivanjem jednog dijela zgrade Dite.
Ova tvornica također pokušava popraviti oronule dijelove pogona kako bi uskoro mogla krenuti i u proizvodnju praškastih proizvoda. Zbog oštećenosti 250 metara dugog parovoda to dosad nije bilo moguće. Kako bi se ovaj plan ostvario, radnici su se odrekli toplog obroka, a usprkos obećanjima raznih institucija da će im pomoći s obnovom parovoda, to se ipak nije dogodilo. Kako Dita sama nema dovoljno sredstava za obnovu parovoda, radovi na sanaciji su stali. Može se primijetiti kako obnovu Dite nisu pokrenuli ni obećani poduzetnici, ni političari, već radnici sami, ponovno se, odričući vlastite materijalne naknade i opraštanjem dugova svojim poslodavcima, Tuzlanskom kantonu, a sve s ciljem održanja jedne tuzlanske tvornice.