Jučerašnja sjednica kosovskog parlamenta, na kojoj je premijer Isa Mustafa predstavljao rezultate dogovora sa Srbijom vezane uz formiranje “Zajednice srpskih općina” na Kosovu, prekinuta je nakon što su zastupnici stranke Samoopredjeljenje (Vetëvendosje) premijera počeli gađati jajima. Ovaj “nedemokratski napad na premijera”, kako su ga nazvali vladajući, prekinut je konačno zakašnjelom intervencijom osiguranja koje je premijeru donijelo – kišobran. Unatoč oštrim kritikama, opozicija je najavila kako će nastaviti i pojačavati svoje aktivnosti protiv ovog sporazuma koji legalizira dosadašnje paralelne “srpske” strukture na sjeveru Kosova.
Samoopredjeljenje dogovorima Srbije i Kosova posljednjih mjeseci pruža dosljedni, ali i pragmatični otpor. Nastala iz studentske kampanje za nezavisnost Kosova, ova je stranka nakon posljednjih izbora u junu prošle godine prerasla u najveću opozicijsku stranku na Kosovu i od tada radi na ujedinjavanju vrlo raznolike opozicije protiv “velike koalicije” dviju stranaka koje od 2001. godine dominiraju političkom scenom. S obzirom na pritisak Europske unije za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije te brže “euroatlantske integracije” regije, Samoopredjeljenje je svoje opozicijsko djelovanje koncentriralo na borbu protiv kompromisa sa Beogradom.
Formalno uvijek na pozicijama “građanskog nacionalizma” i zalažući se za potpunu, a ne uvjetnu nezavisnost zemlje, kosovska opozicija nije oklijevala eksploatirati i antisrpski šovinistički sentiment da bi ojačala mobilizacije protiv vlade. Uz parlamentarna i sudska osporavanja ZSO-a, pokrenuta je i peticija te izvedeno nekoliko simboličkih “napada”. Ovo zaoštravanje političke atmosfere rezultiralo je u ponedjeljak napadom osoba bliskih jednoj od vladajućih stranaka na kancelarije Samoopredjeljenja u Prištini prilikom kojeg je dvoje aktivista izbodeno noževima.
No iako Samoopredjeljenje na ovaj uspijeva ojačati opoziciju politikama vladajućih, stavljanjem naglaska na srpsko pitanje, umjesto na ranije sporne točke poput korupcije, visine školarina ili privatizacije, opozicija zapravo jača etničku podjelu zemlje i daje dodatni argument za postojanje posebnih srpskih institucija kao i snažniji angažman “međunarodne zajednice”. Time u konačnici samo skreće pažnju s pitanja koja će dugoročno presudnije utjecati između ostalog i na faktičku nezavisnost zemlje od trenutnih sporazuma.