Dio svjetskih medija je jučer pomalo senzacionalistički, ali u vrlo ozbiljnom tonu, požurio zaključiti kako su odnosi Srbije i Hrvatske na najnižoj razini još od rata 1990-ih. Ocjena se temelji na upornoj polemici dviju vlada oko višednevne “blokade” srpsko-hrvatske granice koju je bez ikakvog objašnjenja započela hrvatska vlada dan nakon prvog većeg priljeva izbjeglica preko granice, da bi tek nakon gotovo tjedan dana objasnila da je riječ o metodi pritiska na Srbiju kako bi se natjeralo susjede da dio izbjeglica “usmjeravaju” prema Mađarskoj. Kako tvrdi hrvatski premijer Zoran Milanović, postoji dogovor između srbijanske i mađarske vlade o tome da se teret transporta i zbrinjavanja nametne Hrvatskoj.
No s obzirom da ni Mađarska ni Srbija navodnim preusmjeravanjem izbjeglica ne izbjegavaju njihov tranzit preko svog teritorija, Milanovićevo obrazloženje čini se u najmanju ruku manjkavim. Osobito zato što, pod neuvjerljivim izgovorima, blokada stvara vrlo realne probleme, kako putnicima kojima je onemogućeno putovanje na temelju zemlje izdavanja njihovih dokumenata, tako i prijevoznicima koji su danima ostali zaglavljeni na prijelazima. Situaciju koja je eskalirala “mjerama” i “protumjerama”, unatoč očitoj ozbiljnosti za putnike, obilježila je i nekarakteristična opuštenost u odnosima između dviju vlada, čija je komunikacija još od spomenutog rata 1990-ih do sad bila strogo diplomatska i suzdržana.
Dečki iz Beograda
Svoj zahtjev za preusmjeravanjem dijela izbjeglica u Mađarsku, Milanović je tako izrazio riječima “šaraj malo brate”, dok je ministar poduzetništva Gordan Maras pozvao “dečke u Beogradu da se smire”. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić i srbijanska vlada odgovorili su uspoređujući “ludačku” politiku Hrvatske sa onom u tzv. NDH, a smirivanju tenzija nije pridonio ni Tanjug, koji je bez pravog utemeljenja u izjavama ustvrdio da Milanović Srbe smatra “barbarima”. Inzistiranje na provokativnim izjavama daje naslutiti kako smirivanje tenzija ni nije neposredni cilj dviju vlada, osobito s obzirom na način na koji su medijsku pažnju koristili u političkim obračunima na domaćoj sceni.
Naime, predsjednik opozicijskog HDZ-a Tomislav Karamarko optužio je Milanovića da ovim sukobom “glumata domoljuba u predizborne svrhe”, vidno iziritiran činjenicom da su vladajući pristupili djelatnosti “glumatanja domoljublja” na koju je do sad isključivi monopol imao HDZ. Karamarko ipak nije mogao osuditi sam sukob pa je osudio samo motiv upozoravajući kako “imamo drugih razloga za sukob sa Srbijom”. Iskorištavajući nezgodnu poziciju HDZ-a, Milanović je optužio tu stranku za suradnju s “Beogradom i Budimpeštom”, tradicionalnim hrvatskim dušmanima u imaginariju romantičnog šovinizma, po svemu sudeći u pokušaju da zahvati dio tzv. desnog biračkog tijela, odnosno onog što je u nedavnom intervjuu nazvao “tihom većinom”.
Cijena vlasti
Je li vladajuća stranka u Hrvatskoj doista isprovocirala sukob sa Srbijom isključivo radi skupljanja potpore među biračima nesklonima Srbima? To će vrlo vjerojatno ostati između vodstva te stranke i njihovih američkih “savjetnika za kampanje” koji takve “strategije” obično smišljaju. No kako je riječ o političkoj prilici koja se ne propušta jasno je demonstrirala i vladajuća stranka u Srbiji koja je jučer opozicijsku Demokratsku stranku i “njene satelite” optužila za “koaliciju sa Milanovićem”. Iako bi pritisak Austrije i Njemačke na ove zemlje da “uspore priljev izbjeglica” bio isti i da u Hrvatskoj i Srbiji nisu najavljeni izbori u narednih nekoliko mjeseci, pretpostavka kako bi se diskusije oko ove teme bez izbora odvijale u smirenijem tonu čini se uvjerljivom.
Problemi na granici i prekidi ili usporavanja prometa koji se, prema informacijama od jutros ipak postupno normalizira, osim putnicima i šoferima ozbiljno štete i nekim moćnijim akterima. No njihova je reakcija bila relativno umjerena. Najveća hrvatska kompanija Agrokor koja intenzivno posluje u Srbiji tako je poslala priopćenje u kojem se oprezno, i s puno pažnje da se ne nagazi državna sisa koja snažno subvencionira tu kompaniju, pozivaju vlade da riješe nesuglasice. Druga najveća hrvatska kompanija Atlantic grupa, čiji je vlasnik Emil Tedeschi i osobni premijerov prijatelj, je objavila kako zbog blokade za sad nemaju većih problem u poslovanju. Ozbiljni poduzetnici, pogotovo oni s dobrim političkim vezama, ionako znaju da su gubici ponekad nužni radi dugoročnog profita.