U Federaciji BiH nezaposleni se brišu iz evidencije ukoliko su u jednom mjesecu ostvarili više od 104 eura prihoda preko honorarnih poslova. Iako se radi o zakonskoj odredbi koja je na snazi od 2005. godine, iz tamošnjeg Udruženja nezaposlenih tvrde da se počela primjenjivati tek ove godine, prenosi Al-Jazeera. Pored sasvim nejasne računice po kojoj se nezaposlene briše iz evidencije, naime, minimalna plaća u BiH iznosi 190 eura, osnovni problem za “izbrisane” predstavljaju prava koja gube, a koja su bila vezana uz status nezaposlenosti. Prvenstveno se radi o pravu na zdravstvenu zaštitu.
Dodatni problem u cijeloj priči predstavlja i činjenica da ukoliko majka izgubi pravo na zdravstenu zaštitu automatski ga gube i djeca osigurana preko nje. Trenutno ne postoji nijedan drugi administrativni način da se pravo ostvari. U situaciji u kojoj poslodavci ne prijavljuju radnike zbog snižavanja troškova rada, jedino što preostaje onima koji su se našli u takvoj situaciji jest da sami plaćaju osiguranje, što je većini nemoguće, ili da se prijave kao socijalni slučajevi što zahtijeva iznimno kompliciranu proceduru.
Državni prioriteti
Udruženje nezaposlenih već deset mjeseci nastoji utjecati na zakonodavca da usvoji nove zakonske odredbe kako bi se problem riješio, no odgovora nema. U Službi za zapošljavanje se slažu da je promjena zakona nužna, iako “ublažavaju” problem tvrdeći da navodno u dvije trećine takvih slučajeva primanja “bivših nezaposlenih” prelaze 250 eura mjesečno. Dok iz ministarstva rada poručuju da je sada prioritet reforma tržišta rada i da se iz te perspektive treba artikulirati zakonski prijedlog.
Nakon što je država prije deset godina donijela zakon kojim arbitrarno utvrđuje razinu primanju po kojoj netko (ne)zaslužuje status nezaposlenog, u svrhu “rasterećenja” proračuna i skupljanja političkih poena zbog “opadanja” broja nezaposlenih, a tek ga ove godine počela provoditi, i to selektivno i ne u svim kantonima, sada tvrde da se problem mora riješiti širim reformskim zahvatom. S obzirom na to da im za provođenje reforme u “svoju korist” treba vremenski period od deset godina nakon što su je usvojili, teško je reći što je za nezaposlene, ali i ostale u teškoj socijalnoj situaciji, gore: da država usvoji ili ne usvoji najavljene reforme.