Prema podacima rumunjskog Državnog ureda za zbrinjavanje i posvajanje djece u prvoj polovici tekuće godine 81.500 rumunjske djece je imalo barem jednog roditelja na radu u inozemstvu. U nešto malo više od četvrtine slučajeva, točnije 21.300 djece, oba roditelja su zaposlena u drugoj državi. Za većinu njih brigu je preuzela šira rodbina dok ih se nešto više od 1.000 nalazi pod posebnom državnom skrbi. Također, 1.700 djece čiji je jedan roditelj na radu u inozemstvu su štićenici istog državnog programa. Ukupno, uključujući i druge slučajeve, oko 4.000 djece čiji su roditelji u radnoj emigraciji, nalazi se pod zaštitom države. Pritom su neki smješteni u državne ustanove, dok se ostali nalaze kod rodbine ili udomitelja i primaju redovitu novčanu pomoć.
Rumunjska je od početka devedesetih zabilježila nekoliko migracijskih valova, a ono što karakterizira posljednji rekordna je zastupljenost visokokvalificiranih radnika, prvenstveno iz sektora zdravstva – liječnika i medicinskih sestara. Njihov odlazak u inozemstvo prvenstveno je potaknut rezovima u zdravstvu koje je tamošnja vlada provela 2010. godine uključujući i smanjenje plaća za 25%. Osim što se i veliki broj usluga počeo naplaćivati, problem se pojavio i na razini stručnosti i kvaliteti zdravstvene zaštite, s obzirom da na radnim mjestima ostaju liječnici koji su tek na početku specijalizacije. Osim generalnog urušavanja sustava zdravstvene skrbi, poseban problem za djecu predstavlja i demontiranje imunološkog zavoda i sukladno tome sve veće cijene cijepljenja što rezultira činjenicom da se sve manji broj djece cijepi. Novi migracijski val tako pogađa djecu i na razini uzroka i posljedica: gubitak adekvatne i medicinske i roditeljske skrbi.