Kako su politički programi konsenzualno eliminirani iz predizborne kampanje u Hrvatskoj, njeni akteri biraju razne metode kojima bi plijenili pažnju. Iako je HDZ zadao ritam notornom 5+ kampanjom, najagilniji su po logici stvari oni na margini, van konsolidiranog sukoba SDP – HDZ. Tako je bivši predsjednik, sveučilišni profesor i skladatelj, Ivo Josipović, svoje bizarne predizborne spotove naknadno nazvao postmodernom, kao da se radilo o prijemnom ispitu za Filozofski fakultet, a ne o političkoj kampanji. No puno zanimljiviji su akteri na krajnjoj desnici.
U već uvježbanoj maniri koketiranja s ustaštvom, odlučili su eksploatirati navodno ambivalentni status ustaškog pozdrava “Za dom spremni!”. Dugogodišnji rad na “deustašizaciji” pozdrava kroz čitanja libretta i druga filološka “istraživanja”, a sve u svrhu rehabilitiranja ustaškog pokreta pod plaštom svetosti Domovinskog rata, od pozdrava je učinio prikladan predizborno-marketinški materijal, slobodan za korištenje raznih dijelova u aluzivne svrhe. Tako se koalicija Hrvatske konzervativne stranke (HKS), Hrvatske stranke prava (HSP) i Obiteljske stranke prozvala “Spremni”. Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić nije osporila da naziv koalicije podsjeća na sporni pozdrav, ali je lukavo dometnula kako se radi o svakodnevnoj uzrečici. Naime, ljudi su često za nešto spremni u svakodnevnim situacijama.
Gubitak političke moći
Prvi dio pozdrava preuzeo je Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB) pod vodstvom optuženika za ratne zločine Branimira Glavaša. Pritom su se odlučili i za minimalnu stilizaciju tako da slogan njihove kampanje glasi “Za svoj dom”. No aluzija na pozdrav nije jedina razina “ustaškog kopirajtinga” na koju se HDSSB odlučio. Kao što je poznato, Glavaš je oformio tzv. Slavonsku sokolsku gardu i usput ju postrojio pred zgradom hrvatskog Sabora prilikom dostave izbornih lista. Kao što je očito iz akronima same garde – SS – marketinške aluzije ne zaustavljaju se samo na kolaboracionistima, već i na njihovim pokroviteljima. Suvremenosti kampanje pridonosi i “kreativno” korištenje društvenih mreža. Tako je Glavaš na fejsbuku prvo objavio fotografiju s bocom vina na čijoj se etiketi nalazi lik Adolfa Hitlera, da bi nakon što je privukao pažnju i skandalizirao javnost, objavio novu fotografiju s novom bocom, na kojoj je ovaj put bio lik Josipa Broza Tita.
Iako se radi o gadljivim i politički neprihvatljivim predizbornim trikovima, umjesto skandaliziranja i apeliranja, bilo bi plodnije razmotriti razloge pojave takvih “taktika” u ovoj kampanji. Kao što je i Ruža Tomašić nakon uspješnog “gostovanja” na listi HDZ-a za europarlamentarne izbore izgubila status poželjnog satelita i nastoji privući pažnju van HDZ-ove logistike i infrastrukture, tako i Glavaš nastoji provokacijama povratiti izgubljeni status “slavonskog gazde”. Jer upravo je taj status i dugogodišnja, pa i represivna, vladavina HDSSB-a u Slavoniji, pridonijela izrazitom padu popularnosti stranke. To se očitovalo i u gubitku lokalnih izbora u Osijeku, kao i u činjenici da se na dočeku Glavaša pri izlasku iz mostarskog zatvora, uz autobuse i osiguranu logistiku, okupilo tek 2.000 ljudi.
Pored gubljenja političke moći, drugi aspekt koji valja razmotriti je onaj o razlogu posezanja upravo za ustaškom aluzivnošću kao predizbornim trikom. U već naznačenom ideološkom sklopu koji je u godinama vladanja ustanovio HDZ, uz asistenciju SDP-a, ustaštvo je prešutno rehabilitirano kroz sakralizaciju Domovinskog rata i rastezljivost njegovih sastavnica. No, pošto HDZ nema tu komociju da može nonšalantno baratati ustaštvom po potrebi, tu su poziciju priskrbili otpadnici iz njegovih skuta ili koalicijskih aranžmana. Oni jednostavno parazitiraju na “političkom licemjerju” HDZ-a, pa i SDP-a (dovoljno se prisjetiti splitskog gradonačelnika Baldasara), popločanom Tuđmanovom ishodišnom “državotvornom idejom” o pomirenju ustaša i partizana. Tomašić, Glavaš i ostali suočeni s gubitkom moći samo iskorištavaju marketinške potencijale tog “pomirenja”.