Europski parlament u utorak je donio paket zakona o telekomunikacijama kojeg su domaći mediji prenijeli kao veliku pobjedu u nastojanjima za ukidanje roaminga na razini Europske unije, istovremeno ispustivši iz vida mnogo važniji aspekt ovog regulacijskog paketa – pitanje tzv. “neutralnosti interneta“. Naime, Parlament je velikom većinom glasova odbio amandmane koji su propisivali snažniju neutralnost interneta s neodrživim argumentom po kojem bi uvođenje tih propisa sada navodno usporilo proces ukidanja roaminga. Sada je na nacionalnim zakonodavstvima da urede ove odredbe prema nacionalnim potrebama. Parlamentarci su daleko veći prioritet dali potrebama manje skupine ljudi za jeftinijim telefoniranjem preko nacionalnih granica naspram općoj društvenoj potrebi za jednakim pristupom internetom, jer nemoguće je ovdje ne primijetiti da demokratsku bazu pitanje skupog roaminga pogađa znatno manje od jednakog pristupa internetskom sadržaju.
Neutralnost interneta je princip koji nalaže jednako postupanje prema svim oblicima internetskog prometa. Ovaj princip u skladu je s prilično rasprostranjenom predodžbom interneta kao prostora slobode pristupa sadržajima koji nije ograničen platežnom moći građana. Telekomunikacijske kompanije, međutim, imaju drugačije viđenje internetskog prometa. Prema njima, internetski promet trebalo bi regulirati tako da se telekomunikacijskim kompanijama omogući veća naplata bržeg prijenosa prometa.
Posljedice toga bile bi da bi bogatiji u konačnici mogli koristiti “brze trake” kojima bi njihov internet promet funkcionirao kao i dosada, a s vremenom i brže, dok bi građani sa slabijom platežnom moći morali koristiti “spore trake” internetskog prometa. Osim što internetska neutralnost osigurava jednaki pristup internetu za sve građane, neovisno o njihovoj platežnoj moći, njegova se poslovna korisnost sastoji od toga što ogromne kompanije poput Googlea postavlja na istu kompeticijsku ravan sa malim start-up firmama. Zapravo, kako piše Businessinsider, kompanije poput Googlea uopće ne bi uspjele preživjeti i razviti se da neutralnost interneta nije postojala jer su generirale toliko prometa da su zagušivale sve servere koje su koristile. U slučaju postojanja dviju traka, brze i spore, veliki promet bi telekomunikacije naplatile milom ili silom, “neotkrivenim sumama” kao što je bio slučaj Netflixa koji je pak u udarnim terminima odgovoran za jednu trećinu američkog Internet prometa.
Jednostavno rečeno, bez zakona koji garantiraju mrežnu neutralnost brzina vašeg interneta ovisit će o vašoj platežnoj moći. Obično streamanje youtube videa moći ćete ili platiti skuplje nego sad i pratiti dosadašnjom brzinom, ili plaćati kao sada pa čekati satima da se video loada.