O negativnim posljedicama prostorne ili takozvane socijalne distance dosad se govorilo puno više nego o vremenskoj distanci između bogatih i siromašnih u pandemiji. Kako piše Marco d’Eramo u komentaru brojnih novijih istraživanja razlika u životnom vijeku u SAD-u, razlika u očekivanom životnom vijeku između 1% najbogatijih i 1% najsiromašnijih se u posljednjih nekoliko godina povećala zbog nejednake zaštićenosti od zaraze virusom i njegovih najgorih posljedica. Godine 2019. razlika u životnom vijeku između najbogatijih i najsiromašnijih iznosila je 11,52 godine, godinu dana kasnije povećala se na 14,67 godina, a u 2021. na 15,51 godina. Jaz između najbogatijih i najsiromašnijih 1% iznosi nešto iznad 10 godina za žene i 15 godina za muškarce. Te su razlike, usporedbe radi, iste kao i razlike u životnom vijeku između cjeloživotnih pušača i nepušača, ili pak prosječne stope mortaliteta između SAD-a i Sudana.
Iako se klasna razlika u životnom vijeku povećala i postala izraženija zbog pandemije, ona se progresivno povećava već stoljećima i može se smatrati konstantom moderne civilizacije, piše d’Eramo koji ovaj fenomen naziva biopolitičkim jazom. Dok neki podaci upućuju na to da su u predmodernom razdoblju najbogatiji živjeli kraće od svojih podanika zbog loših životnih navika koje im je omogućavao luksuz, s uvođenjem kanalizacijskog sustava i tekuće vode – najprije u domove bogataša – stvari su se počele mijenjati, i to nezaustavljivo. Dječji mortalitet prvo je smanjen među bogatijim klasama, koje su također prve dobile pristup zdravoj prehrani i sportu/tjelovježbi u službi zdravlja. Iako te stavke nisu ostale rezervirane samo za najbogatije pa se životni vijek postepeno produžio za sve, razlika između najbogatijih i najsiromašnijih nije se ni u jednom trenu počela smanjivati. Dapače, s medicinskim napretkom u 20. stoljeću klasni jaz se još više proširio.
“Moderna medicina – osobito kad je privatizirana i ovisna o diskriminirajućim režimima osiguranja – postala je akcelerator nejednakosti”, piše d’Eramo. To pokazuju i podaci iz nekoliko istraživanja životnog vijeka u SAD-u kroz 20. stoljeće – između 1912. i 1941. godine siromašniji (donjih 50% u distribuciji prihoda) “dobili” su tek oko godinu dana života, dok su u istom periodu bogatiji dobili dodatnih šest godina života. Slika je još jasnija kad se društvo podijeli na pet dohodovnih klasa: siromašniji su doživjeli neznatni rast prosječnog životnog vijeka između dvije generacije (rođeni 1930. i rođeni 1960.), dok se životni vijek najbogatijih klasa znatno produžio. U slučaju najsiromašnijih 20% žena iz te dvije generacije, u tom periodu životni vijek se čak skratio za četiri godine, kao što se vidi na drugom grafu:.
Činjenica da životni vijek raste s povećanjem prihoda nije novost u društvenim znanostima, ali autori istraživanja nejednakosti u životnom vijeku u SAD-u između 2001. i 2014. otkrili su da ne postoji prag, odnosno razina prihoda nakon koje veza između povećanja prihoda i produžetka životne dobi prestaje. Također, ne postoji razina prihoda ispod koje niži prihodi prestaju biti povezani sa skraćivanjem životnog vijeka. Drugim riječima, ne postoji nikakav amortizer koji bi barem ublažio činjenicu da živiš to duže što si bogatiji. Najočigledniji, iako ne jedini, amortizer bio bi javni zdravstveni sustav: istraživanje iste teme provedeno u Francuskoj pokazalo je da se krivulja koja prikazuje vezu prihoda i životnog vijeka nakon određene visine prihoda izravnava, odnosno da nema znatne razlike u životnom vijeku između osoba koje zarađuju 2.500 eura mjesečno i onih koji zarađuju više. Istraživači su jedino moguće objašnjenje našli u francuskom javnom zdravstvenom sustavu koji, za razliku od američkog, barem donekle ublažava klasne razlike.
Naravno, prije dolaska u bolnicu postoji i niz drugih faktora koji određuju zdravlje, pa onda i životni vijek, zbog čega su istraživači iz Velike Britanije razvili pojam “healthspan”, koji se odnosi na period života proveden bez bolesti. Kada se i to uzme u obzir, pokazuje se da ne samo da siromašni žive kraće od bogatih (u slučaju UK-a, oko 74 godine naspram 84 za muškarce i 79 godina naspram 86 za žene), već siromašni imaju 18 godina zdravog života manje od bogatih.