Svakodnevna i intenzivna prisutnost srpskog premijera Aleksandra Vučića u medijima, kao i činjenica da nijedna druga stranka, što po broju poslanika što po trenutnom rejtingu, ni blizu ne ugrožava vodeću poziciju njegove Srpske napredne stranke (SNS), čini da njegova obraćanja javnosti prije funkcioniraju kao introspekcije, a ne politička komunikacija. Tome dodatno pridonosi i činjenica da se Vučić vidi kao onaj koji će napraviti posljednji korak i uvesti Srbiju u “normalan svet“, kao onaj koji će dovršiti tranziciju.
Nezgodna je to pozicija, realnost te često demantira, a povremeno moraš i ti demantirati realnost. A ponekad jednostavno nije do tebe. Tako je Vučić prošli petak iznio ničim potkrijepljen podatak da 90% građana Srbije ne podržava reforme. Iako nije naznačio o kakvim se reformama točno radi, očito je da one, kao i hrvatskom slučaju, funkcioniraju kao kodna riječ za onaj posljednji skok u “pravi kapitalizam“. Nadalje je poručio kako on ne može ići protiv naroda i kako će odstupiti s mjesta premijera ako bude trebalo.
Avet samoupravnog socijalizma
Iako se po svoj prilici radi o još jednoj kalkulaciji s prijevremenim izborima kojima bi se nanovo legitimirala i reprogramirala vladavina SNS-a, a koja služi prvenstveno za “cimanje” političkih protivnika, nakon vikenda Vučić je krenuo u drugom smjeru. Upitan o mogućem sukobu interesa u procesu privatizacije Telekoma, odnosno bliskoj vezi između kompanije Lazard koju je Vlada Srbije angažirala kao savjetnika za privatizaciju i investicijskog fonda Apolo koji je jedan od potencijalnih kupaca, Vučić je odgovorio da ne razumije tu želju za povratkom u samoupravni socijalizam.
Nije prvi put da se Vučić po pitanju prodaje Telekoma poziva na avet samoupravnog socijalizma, isto je učinio i u januaru. Iako nije sasvim jasno kako su sumnje u korupciju motivirane željom za povratkom u samoupravni socijalizam, još je nejasnije kako se poslovno uspješni Telekom u državnom vlasništvu kosi s kapitalističkom realnošću koju premijer tako promovira, a narod ju navodno odbija. Odgovarajući na navode nekih ekonomskih analitičara kako eventualni novi kupac Telekoma nije samarićanin, već agent kojeg isključivo zanima profit, Vučić je odgovorio da je to točno i normalno i da se takvim pričama samo ruši cijena Telekomu.
Ono što je u cijeloj priči nedokučivo jest kako javno pojašnjavanje logike profita kao ishodišne za sve aktere na kapitalističkom tržištu ruši cijenu pojedinog poduzeća. I to poduzeća koje na tom tržištu posluje prilično dobro. Čini se da Vučić u svojim introspekcijama nailazi na dvije prepreke: narod ne želi reforme u smjeru uvođenja “čišćeg” kapitalizma, a ni sam kapitalizam ne funkcionira najbolje ako se o njemu priča. Nije teško procijeniti rasplet sučeljavanja u Vućićevim mislima između naroda koji mu diskretno šapće da ne želi reforme i kapitala kojeg indiskretno promovira jer “takvo je vreme”. Za sve ostalo tu su dvorske intrige.