U reakciji na masakr u Parizu 13. novembra, Europska unija je intenzivirala sastanke koji bi trebali pojačati sigurnost i spriječiti buduće napade. U tu su se svrhu prošlog petka u Bruxellesu izvanredno sastali ministri pravosuđa i policije zemalja članica. Ključni dogovor odnosi se na pojačavanje kontrola “vanjskih granica” Unije prema kojem bi Slovenija, Hrvatska, ali prije svega Grčka, morale provoditi snažnije kontrole prelazaka granice. Iako i nakon sastanka ostaje nejasno što će te pojačane kontrole konkretno značiti (s obzirom da se u svim spomenutim zemljama već provode registracije) te kako će točno detaljnija registracija izbjeglica utjecati na sigurnost Unije, donošenje ovog načelnog zaključka prošlo je, prema izjavama zvaničnika, bez ikakvih protivljenja ili sumnji.
Druge mjere, poput obavezne predaje popisa putnika u avionskom prometu unutar Unije bez posebnog zahtjeva sigurnosnih službi (mjera koja već funkcionira za letove van Unije) nije naišla na jednak entuzijazam, prije svega čini se jer bi zadala dodatni posao aviokompanijama. No najveći predmet spora ostala je sugestija europskog povjerenika za migracije i unutrašnje poslove Dimitrisa Avramopulosa o nužnosti formiranja “Europske obavještajne agencije” koja bi omogućila razmjenu informacija, odnosno stavila službama zemalja članica Unije na raspolaganje obavještajne podatke kolega iz “partnerskih zemalja”. Iako je riječ tek o prijedlogu “za budućnost”, on je već dobio podršku francuskog ministra unutrašnjih poslova Bernarda Cazeneuvea, ali i izazvao protivljenja.
Džentlmenski dogovor
Najsnažnija je reakcija došla iz Njemačke koja je upozorila da bi slobodna razmjena obavještajnih podataka “ugrozila nacionalni suverenitet”. Ova neobična reakcija europskog hegemona, koji se inače ne libi izravno određivati politike pojedinih zemalja članica suprotno izbornim rezultatima ili plebiscitarno izrečenoj volji naroda, proizlazi iz specifične pozicije koju njemačka tajna policija ima na prostoru Unije. Prema sporazumu njemačke Savezne obavještajne službe (BND) i američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), otkrivenom požrtvovnim i riskantnim radom zviždača i istraživačkih novinara, dvije su agencije godinama provodile zajedničko špijuniranje europskog prostora uz razmjenu podataka.
U sklopu tog dogovora, Njemačka je u suradnji sa Deutsche Telekomom bez posebnog povoda nadzirala komunikacije građana Unije pri čemu su, prema nedavnim otkrićima, zemlje regije (Hrvatska, Slovenija i BiH) u periodu 2005.-2009. služile kao testni poligon za provjeru špijunske infrastrukture. Još važnije, njemačke su tajne službe nadzirale komunikaciju partnerskih vlada, uključujući i ured francuskog predsjednika, kao i najvećih europskih kompanija, konkurenata njemačkim tvrtkama. Ovo njemačko-američko partnerstvo djelomično je došlo pod znak pitanja kada je otkriveno kako je američka strana prekršila džentlmenski dogovor i nadzirala – ured njemačke kancelarke.
Ako su se odnosi s američkim partnerima i pogoršali, time nije dovedena u pitanje njemačka obavještajna hegemonija na kontinentu. Svom sigurnosnom zajedništvu unatoč, čini se kako su pozivi na čvršću integraciju Unije još jednom propali uslijed opasnosti da ugroze potpunu dominaciju sile koja Uniju primarno koristi za jačanje vlastite prevlasti nad svojim partnerima.