U kineskom gradu Sudžou prošloga je tjedna (24. i 25. novembra) održan četvrti po redu “16+1″samit Kine i zemalja Istočne i Središnje Europe – Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Mađarske, Makedonije, Poljske, Rumunjske, Srbije, Slovačke i Slovenije. Naglasak na samitima stavljen je na realizaciju potencijalnih ekonomskih i trgovačkih suradnji, posebno infrastrukturnih i energetskih projekata kojima Kina nastoji osigurati što bolje trgovačke rute od Dalekog istoka do tržišta Europske unije. Zajednički naziv ulagačkih projekata Kine – Novi put svile – transparentno ilustrira kineske namjere. Fond za realizaciju prve faze ovog projekta iznosi 40 milijardi dolara za što su sredstva osigurana putem Azijske infrastrukturno-investicijske banke.
Osim kopnenog Puta svile, Kina također planira i njegovu morsku nadopunu kojim će se osigurati što lakši prijenos sirovina iz Indije i Pakistana do Kine. Službeni naziv ove inicijative je Morski svileni put za ekonomski pojas 21. stoljeća (21st Century Maritime Silk Route Economic Belt).
Kao što je Bilten već pisao, izgradnjom razgranate prometne mreže prvenstveno željeznica (no u planu su i ceste, luke, te logistički centri) prijevoz roba iz Kine do ujedinjenog tržišta Europske unije smanjio bi se s prosječnih 36 dana koliko je potrebno da roba morskim putem stigne do EU, na 10-ak dana teretnim vlakom. Kina ima i druge oblike strateških poslovnih interesa na Balkanu, poput penetracije u lokalna tržišta, primjerice u telekomunikacije, poljoprivredu i energetiku.
Međunarodni interesi prioritetni onima lokalnih naroda
Neki od projekata koji se na ovaj način provode na Balkanu su, novi blokovi u rumunjskoj nuklearki Černavoda (teški milijardu dolara), ali i termoelektrana na ugljen u istoj zemlji, zatim termoelektrana Kostolac u Srbiji i Železara Smederevo, prošle godine otvoren Pupinov most u Beogradu, auto-ceste Banjaluka-Doboj u BiH, Kičevo-Ohrid te Miladinovci-Štip u Makedoniji, pruga Beograd-Budimpešta, itd… Albansko – crnogorski dio Jadransko-jonskog koridora također je povjeren kineskoj firmi, a makedonski premijer Nikola Gruevski, najavio je kineska ulaganja u energetiku, poljoprivredu i turizam. Ulaganja u auto-ceste, nuklearnu energiju te poljoprivredu planiraju se i u Bugarskoj.
Kineski plan funkcionira po sličnom principu kao i druge međunarodne financijske institucije – zemljama u kojima se pojedini projekt izvodi odobrava se kredit, no izvođači su najčešće upravo kineske firme, dok su lokalne tek podugovarači. Kredite vraćaju same zemlje, a zauzvrat imaju skupo plaćene infrastrukturne projekte. Pritom, pošto je primarni cilj međunarodno povezivanje, ne radi se o projektima koji su od nacionalnog interesa pojedinim državama, odnosno pošto infrastruktura koja se gradi nema za cilj povezivanje pojedinih gradova unutar jedne zemlje, takve ceste primjerice, samim zemljama najčešće nisu komercijalno isplative. Građanima pojedinih zemalja istočne Europe više bi primjerice, umjesto skupih autocesta koristile jeftinije i lakše održive brze ceste koje bi omogućavale bržu povezanost pojedinih gradova na razini nacionale države.