Na novinskoj konferenciji održanoj u petak srpski premijer Aleksandar Vučić je obavijestio javnost kako prodaje Telekoma neće biti. Za preuzimanje paketa od 58% dionica na javnom natječaju je stiglo 6 obvezujućih ponuda, ali samo je jedna bila navodno uzeta u ozbiljnije razmatranje. Iako Vučić nije mogao ići u detalje, radilo se o ponudi jednog američkog investicijskog fonda koja je, prema njemu, bila u svemu dobra osim – u cijeni. Premijer je izjavio da “nije srećan” raspletom situacije: “Ceo svet se menja, pa ćemo morati i mi da se menjamo. Ja nisam srećan i ne sijam od zadovoljstva, jer gledam u budućnost i znam probleme s kojima ćemo se suočiti…” Dakle, iako zasad nije doživio privatizacijsku sudbinu, Telekom će morati krenuti u famozni proces restrukturiranja.
Prema Vučićevom planu, još ne sasvim preciziranom, u Telekomu bi moralo doći do “racionalizacije” poslovanja, što bi iziskivalo smanjenje broja radnika i dovođenje profesionalne, odnosno strane uprave. Navodno bi se tim potezima poboljšale performanse Telekoma i za četiri godine postigla viša cijena. S Vučićem se u priličnoj mjeri slažu i domaći stručnjaci kojima je uputio apel: “sada treba da nas stručnjaci, koji su tvrdili da je Telekom srebrnina, posavetuju kako da je pretvorimo u zlato.” Odmah mu je odgovorio profesor na beogradskom Ekonomskom fakultetu Ljubodrag Savić: “Upravljanje se mora prepustiti profesionalnom menadžmentu, a siguran sam da ima ljudi u Srbiji koji bi to mogli da rade. Međutim, u ovom trenutku se glasno zalažem za inostrani menadžment, jer oni mogu da naprave kompletan ugovor, predvide detalje i zaštite se od mogućeg uticaja partija.”
Prilično je vjerojatno da su partijski kadrovi “ometali” poslovne performanse Telekoma, no čak i takav je bio prilično profitabilan i telekomunikacijska kompanija s najvećim investicijskim zahvatima u regiji. Iza trenutne odluke o privremenom ostavljanju Telekoma u državnim rukama po svemu sudeći stoji kratkoročna politička kalkulacija, ali puno je opasnija dalekosežnija kalkulacija o njegovoj budućnosti. Kao što je Vučić rekao, cilj je da se restrukturiranjem pospješe poslovni rezultati kompanije i postigne veća cijena. Nekoliko se pitanja automatski nameće: ako je država sposobna još poboljšati poslovne rezultate, zašto onda opće prodavati Telekom? Osim zato jer se “ceo svet menja”. I nije li uglavnom zadatak “racionalizacije” smanjenje troškova i posljedično snižavanje cijene kompanije? I neće li država preuzeti troškove “racionalizacije” kroz otpuštanja i dodatna sredstva za profesionalnu stranu upravu i time sama osporiti kalkulaciju o boljoj cijeni koja ionako nije nimalo izgledna?