Bugarski je parlament jučer uvjerljivom većinom i gotovo bez rasprave izglasao novu nacionalnu strategiju za zdravstvo za period do 2020. godine. Unatoč slabom interesu zakonodavaca da diskutiraju o ovom pitanju, riječ je o dokumentu koji se odnosi na gorući problem u ovoj zemlji s najkraćim životnim vijekom i najvećom stopom smrtnosti pacijenata u Europskoj uniji. Upravo su ove porazne statistike navele vladu da predloži strategiju koja bi trebala biti vodilja “dalekosežnim promjenama” i “bolnim reformama”, kako je ministar zdravlja Petar Moskov nazvao svoj ambiciozni plan.
Kao glavni problem zdravstva u strategiji je prepoznata neefikasnost sustava, pa se planirani ciljevi u smanjenju stope smrtnosti za koju su određene kvote po dobnim skupinama namjeravaju postići prije svega – “uštedama”. Strategija naime uključuje “demonopolizaciju” zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno uključivanje privatnih kompanija u sektor zdravstvenog osiguranja. Uz to, kako bi sektor bio unosniji privatnim “investitorima”, uvest će se “različiti paketi” zdravstvenih usluga sa različitim cijenama osiguranja što bi, prema mišljenju vlade trebalo “racionalizirati javnu potrošnju”.
Prešućeni problemi i kriva rješenja
Predlagač strategije se osobito potrudio naglasiti kako Bugarska spada među zemlje s najvećim brojem bolnica po stanovniku te kako dosadašnja povećanja javnih izdvajanja nisu doprinijela smanjenju smrtnosti, pa bi umjesto većih izdvajanja za sustav – smatraju u vladi – financiranje trebalo “diverzificirati”. No broj bolnica zaostatak je nekog drugog vremena kada se o zdravstvu nije razmišljalo primarno kroz aspekt uštede, te kada je broj stanovnika ove zemlje bio znatno veći. Bugarska je naime – uslijed povećanja smrtnosti, smanjenja nataliteta i emigracije – u tranziciji izgubila 20% svog stanovništva.
Uz to, emigracija je osobito pogodila zdravstveno osoblje koje se zbog potplaćenosti i katastrofalnih uvjeta rada u velikom broju odlučilo za odlazak u Njemačku koja problem nedostatka osoblja u manjim mjestima i na neatraktivnim poslovima uglavnom rješava uvozom radne snage iz siromašnijih zemalja. Osim što nova strategija neće riješiti taj problem, smanjenje broja javno financiranih bolnica, uvođenje plaćanja za brži prijem, odnosno preskakanja lista čekanja za bogate te povećanje poreza na nezdravu hranu vjerojatno će dodatno pogoršati zdravstvene probleme u zemlji u kojoj je 20% kućanstava ispod službene granice siromaštva.