Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) predala je posljednjeg dana prošle godine parlamentu prijedlog prema kojem bi se financijskim institucijama koje nemaju granski ili kolektivni ugovor (KU) na razini kompanije, povećao porez na dobit pravnih osoba sa niskih 9 na 11 posto.
Predsjednica Sindikata banaka, Lidija Pejović, kazala je za crnogorski medij Dan da je USSCG na njihov prijedlog inicirao povećanje poreza na dobit u slučaju nepotpisivanja KU. Prema njenim riječima „u bankarskom sektoru imamo problem da veliki broj banaka nema sklopljene kolektivne ugovore, kao i to da poslodavci uopšte ne žele da ih sklope, a na nivou Udruženja banaka ti isti poslodavci ne žele ni granski kolektivni ugovor, što znači da bankarske radnike žele da ostave na brisanom prostoru i da ih otpuštaju sa veoma malim otpremninama, što su pojedine banke već počele da rade“, navela je Pejović.
Granski kolektivni ugovor za zaposlene u bankarskom sektoru, sektoru osiguranja i drugim financijskim institucijama, koji je na inicijativu Udruženja banaka raskinut krajem januara prošle godine, istekao je 3. augusta. Udruženje banaka potom nije prihvatilo prijedlog sindikata za produženje KU na dodatnih pola godine, a pregovori su trebali biti nastavljeni u septembru. Inicijativa za povećanje poreza na dobit je dakle reakcija sindikata na odbijanje suradnje sa strane Udruženja banaka.
Socijalni dijalog – mehanizam kompromisa
Sindikat predlaže izmjenu Zakona o porezu na dobit na način da se sva poduzeća sa deset i više zaposlenih i bruto prihodom većim od 500.000 eura koja nemaju zaključen KU oporezuje po stopi od 11 posto. U USCG smatraju da je KU mehanizam koji “bi trebalo da podstakne razvoj kulture socijalnog dijaloga i afirmiše društveno odgovorno poslovanje, prepoznaju povećanje stope poreza na dobit preduzeća koja izbjegavaju socijalni dijalog sa zaposlenima”. No, i socijalni dijalog ima svoja ograničenja. On je mehanizam koji eventualno, uz mnoštvo pregovaranja, može spriječiti eroziju stečenih prava, no rijetko kad ovaj mehanizam ima progresivnu funkciju kojom se ostvaruje rast već ostvarenih prava.
Socijalni dijalog u tom kontekstu sindikati mogu koristiti kao mehanizam prisile koji osigurava određeni kompromis kapitala prema radnicima. Trenutno je situacija takva da su bez KU brojna prava svedena na “drastični minimum” utvrđen Opštim kolektivnim ugovorom koji ističe 30. marta ove godine. Sindikati tvrde kako multinacionalne kompanije, koje odbijaju potpisati KU, na ovaj način “na teret zaposlenih realizuju uštede u korist svog ekstra profita”.
Ovom inicijativom želi se također ograničiti i zapošljavanje putem Agencija za privremeno ustupanje zaposlenih na način da se Zakonom o radu odredi da se putem ovih firmi ne može zaposliti više od 5 posto ukupnog broja zaposlenih predviđenih Aktom o sistematizaciji radnih mjesta. Također se predlaže ograničenje korištenja jednog radnika kod istog ustupljenika (firme gdje radnici zapravo rade) na dulje od 6 mjeseci u kalendarskoj godini.