Ponekad su datumske koincidencije u političkoj povijesti toliko primjerene da ne preostaje ništa drugo doli samo ukazati na njih kako bi se ta povijest učinila jasnijom. Tako je Hrvatska jučer, samo dan prije obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske 1992. godine, odnosno priznanja iz redova članica tadašnje Europske zajednice, dobila još jedno priznanje. Naime, “visoki neimenovani izvori” iz međunarodnih financijsko-investitorskih krugova odali su priznanje mandataru još neformirane hrvatske vlade Tihomiru Oreškoviću za planove kontroliranja hrvatskog javnog duga.
To priznanje se dogodilo u luksuznom hotelu Kempinski u Kitzbühelu na redovitom godišnjem neformalnom druženju bankara, investitora, službenika drugog ešalona Međunarodnog monetarnog fonda i guvernera zemalja jugoistočne Europe u organizaciji Unicredit banke, vlasnice Zagrebačke banke. Dok se HDZ i MOST bave pregovorima o podjeli resora pod navodnim imperativom reformske misije, mandatar je otišao posjetiti one koji te reforme traže i obavljaju bez potrebe za mesijanskim inscenacijama. Oni su njegovim viđenjem situacije bili prilično zadovoljni, a glavni medijski pokrovitelj Oreškovićevih neizgovorenih, ali svima jasnih namjera, Jutarnji list, fotografijama je prigodno i dočarao ambijent iz austrijskog hotela.
Drugo međunarodno priznanje
Dakle, dok su prije 24 godine europske države priznale – demokratsku i suverenu – Republiku Hrvatsku, danas joj financijski kapital iz tih zemalja odaje priznanje za odustajanje od tih presudnih karakteristika državnosti: demokracije i suvereniteta. S obzirom na pritiske vjerovnika s jedne strane i eurointegracijsko ograničenje provođenja suverenih fiskalnih i monetarnih politika, Hrvatska se nalazi miljama daleko od demokratskog odlučivanja o proračunskim pitanjima i autonomije da eventualne odluke i provodi. “Demokratski” doseg s kojim raspolažemo su upravo trenutni pregovori oko resora i borba za klijentelističko kontroliranje mrvica nakon što se “bolne reforme” provedu.
Tako se tranzicijski krug zatvorio. Međunarodno priznanje Hrvatske, euforično dočekano i tretirano kao licenca za bolje sutra, svoj je konačan status pronašlo negdje u kalkulacijskim obrascima međunarodnih rejting agencija. Ono što cijeloj priči pridaje ton farse jest činjenica da nam se takvi odnosi moći prodaju kao rezultat ekspertiza. Preostaje za vidjeti koliko će još trajati ideološki uspjeh “diskretnog šarma buržoazije” iz hotela Kempinski. Vjerojatno ponešto dulje od provincijskog zanjesenaštva lokalnih reformatora čije misije mandatara i društvance iz Kitzbühela, s pravom, uopće i ne zanimaju.