Dvojica zatočenika iz američkog logora Guantánamo bit će oslobođeni i smješteni u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, objavilo je američko ministarstvo obrane. Te su osobe dio posljednje tranše oslobođenih koje SAD nastoji razmjestiti po “savezničkim” zemljama. Naizgled neobičan izbor zemalja u sklopu “programa resocijalizacije” proizlazi iz specifičnih okolnosti. Naime, Tarik Mahmud Ahmed el Sauah – porijeklom iz Egipta – ima i državljanstvo BiH koje je dobio kao dobrovoljac rata u toj zemlji devedesetih godina prošlog stoljeća dok je za Abdul Aziz Abdulah Ali el Suidi Crna Gora zamjenska zemlja u koju je smješten zbog aktualnog građanskog rata u svom rodnom Jemenu.
Treći zatvorenik čiji se smještaj planirao u regiji odbio je da ga pošalju u nepoznatu zemlju u kojoj nema rodbine i poznanika, navodi Pentagon. Valja napomenuti da su spomenute osobe u Guantánamu bile zatvorene preko deset godina, iako ne postoji optužnica ni dokazi o njihovoj krivnji za terorističke aktivnosti zbog čega im nikada nije ni suđeno. Tzv. kamp za pritvaranje (detention camp) koji se nalazi u američkoj vojnoj bazi na Kubi povremeno se u medijima prevodi kao “zatvor”, no riječ je ustanovi koja izlazi iz svih pravnih kategorija. Naime, nakon napada 2001. godine, Sjedinjene su Države uspostavile paralelni sustav protupravnog zatvaranja osmišljen da bude izvan jurisdikcije SAD-a.
Nevidljivi zatvorenici
Iako je zatočenike Guantánama protupravno držala američka vojska, na njih se nisu odnosila ni prava zatvorenika u SAD-u ni Ženevska konvencija o pravima ratnih zatvorenika. Naime, i sama vojna baza se pravno nalazi na teritoriju Republike Kube, koji su Sjedinjene Države prisvojile bez odobrenja te zemlje ili temelja u međunarodnom pravu. To je omogućilo ne samo desetljetna zatvaranja bez podizanja optužnica ili bilo kakvih dokaza već i sustavna mućenja zatočenika bez prava na obranu ili zaštitu. Zbog toga kritičari upozoravaju kako je riječ o instituciji koju se može opisati jedino terminom “koncentracijski logor”, dakle vanpravnom području u kojem se dijelovi populacije zatvaraju na temelju arbitrarne procjene njihove potencijalne opasnosti, a ne pravnog postupka.
Prema pisanju britanskog dnevnog lista Guardian, neki od zatočenika koji su uključeni u “program resocijalizacija” dobili su i posebne preporuke zbog “suradnje”, odnosno prokazivanja ostalih zatočenika. Unatoč obećanjima američkog predsjednika Baracka Obame da će zatvoriti Guantánamo, pretpostavlja se da između pedeset i sto osoba još čeka oslobađanje iz logora kroz koji je, prema dostupnim podacima, u 15 godina prošlo oko 800 ljudi. Također, posljednja oslobađanja nisu prvi susret zemalja regije sa američkim paralelnim sustavom zatvaranja. Naime, više je zemalja regije, uključujući BiH, Hrvatsku, Makedoniju i Rumunjsku početkom 2000-ih prepustilo objekte na svom teritoriju američkim sigurnosnim službama.
U tim su se “crnim lokacijama” (black sites), kako je pokazala naknadna istraga Europskog parlamenta i presude Europskog suda za ljudska prava, provodila mućenja i daljnji transferi osoba zatočenih bez ikakvih pravnih temelja u bilo čijem zakonodavstvu.