Novi tektonski obrat na “bošnjačkoj političkoj sceni” spada u domenu standardnih bh. političko-pravosudnih obračuna između klanovsko-klijentelističkih frakcija. Dodatnu dimenziju farse cijeloj priči daje logika procesa pristupanja Europskoj uniji i okvir međunarodnog protektorata: pobjednici obračuna će ispasti “faktor stabilnosti”, a gubitnici “žrtveni jarci” navodne normalizacije društva.
Hapšenje Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost (SBB), osobe vrlo impresivne novinarske i političke karijere i de facto vlasnika najtiražnijeg dnevnog lista u državi Dnevnog avaza i preduzeća Avaz roto-pressa,1 svakako predstavlja jedan od najkrupnijih događaja u dejtonskoj istoriji BiH. Uhapšeni je ne samo lider druge po snazi bošnjačke partije i utjecajni bh. medijski magnat, već osoba čiji su moć i utjecaj dopirale do svih formalnih i neformalnih struktura u Sarajevu, Beogradu, Podgorici i Prištini. Dnevni avaz je koristio za nemilosrdno obračunavanje sa političkim protivnicima, čak i u slučaju kada bi to bile dojučerašnje “ličnosti godine”, koje bi od uzdizanja u nebesa, preko noći bili proglašavani za mafijaše, izdajnike i zločince.
Radončić je uhapšen ubrzo nakon što je državna policijska agencija SIPA, čiji je šef kadar Srpske demokratske stranke (SDS), trenutno koalicionog partnera Stranke demokratske akcije (SDA) u Parlamentarnoj skupštini BiH, Perica Stanić, uhapsila njegove bliske saradnike Bakira Dautbašića (kandidata SBB-a za ministra saobraćaja i komunikacija BiH) i Biseru Šahman, pod sumnjom da su zastrašivali Azru Sarić, svjedokinju na suđenju vođi albanskog narko-kartela Naseru Keljmendiju za ubistvo sarajevskog mafijaša i ratnog vojskovođe Ramiza Delalića, a u koje je, kako tvrde neke frakcije SDA, direktno umiješan sam Radončić. Prema spekulacijama koje dolaze iz tabora Radončićevih protivnika, Delalić je uklonjen zbog rivaliteta sa Keljmendijem, dok su Radončićevi mediji za naručioca ubistva (in)direktno označili trenutnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH – Bakira Izetbegovića, zbog toga što je po njima Delalić bio direktan akter svih ratnih prljavih radnji, uključujući milionske pljačke i ratne zločine čiji tragovi vode direktno do porodice Izetbegović.
Keljmendijevi prijatelji
Dokumenti koji su misteriozno curili iz SIPA-e još su 2014. navodili Nasera Keljmendija kao suvlasnika Radončićevog Dnevnog avaza i hotela Radon plaza. Beogradsko Vreme je još 2008. pisalo o Keljmendijevoj hobotnici “jer se prema nekim izvorima smatra da je Radončićevo bogatstvo zapravo Keljmendijev novac i da je ovaj trenutno predsednik Saveza za bolju budućnost (SBB), direktni Keljmendijev saradnik. Lider crnogorskog Pokreta za promene Nebojša Medojević je u više navrata pominjao Radončića, Keljmendija i Kalića kao glavne Đukanovićeve pomagače”, s tim da se na dugačkoj listi Keljmendijevih prijatelja nalaze bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, bivši komandant snaga BiH u Srebrenici Naser Orić, kosovski biznismen Ekrem Luka i odbjegli “Bos iz Rožaja” Safet Kalić Sajo iz Crne Gore. Treba napomenuti da je “prijatelj” Orić protiv kojeg se pred Sudom BiH trenutno vodi postupak pod optužbom za ratne zločine nad srpskim civilima nakon Radončićevg hapšenja naprasno imenovan za savjetnika federalnog ministra boraca i invalida Salke Bukvarevića (SDA).
Odmah po Radončićevom hapšenju u javnost su “misteriozno” procurili transkripti prisluškivanih razgovora Radončića i Dautbašića, u kojem je Radončić nagovijestio razlaz sa koalicionim partnerom Izetbegovićem. Podsjetimo, koalicija SDA-SBB je sklopljena nakon više od pet godina prljavog medijskog rata u kojem je Radončić Izetbegovića optuživao da je “šef bošnjačke državne mafije”, odgovoran za ratne zločine i atentate na političke neprijatelje, dok je Radončić optuživan da je, “najbolji Miloševićev đak” i nekadašnji saradnik KOG-a i PVO-a pod pseudonimom Šćepo, koji je u proljeće 1992. iz Podgorice došao u ratom zahvaćeno Sarajevo te je uz potporu tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije BiH Sefera Halilovića, također suradnika KOS-a JNA, postao jedna od ključnih osoba u Domu zapovjedništva Armije BiH u Sarajevu, nakon čega je krenuo u medijsko-poslovne vode.
Zavjereničke pravosudno-obavještajne igre
Sukob je doveo i do takvih gnjusnosti kao što je ismijavanje Izetbegovićeve vidno psihički oboljele majke Halide, a s druge strane optuživanja Radončića da je krvoločni potomak crnogorsko-brdskog plemena Kuča, koje je u 16. vijeku ubilo utemeljitelja Sarajeva Gazi-Husrev bega. Zanimljivo je da u drugom iscurjelom transkriptu prisluškivanog razgovora Radončića i njegovog nekadašnjeg najvećeg rivala, mostarskog tajkuna i bivšeg gradonačelnika ovog grada Safeta Oručevića, Radončić jasno kaže da mu Izetbegović nastavlja pakovati aferu Keljmendi i da će organizirati vanrednu press konferenciju na koju će dovesti žene i djecu Ramiza Delalića Ćele i Nedžada Ugljena, a potom pokazati dokaze o naručiocima njihovog ubistva. Treći iscurjeli transkript prenosi Izetbegovićevu SMS poruku Radončiću u kojoj mu se “velikim Bogom kune” da nije umiješan u ono što mu se pakuje.
Interesantno, Dnevni avaz koji od dana Radončićevog hapšenja vodi histeričnu kampanju u kojoj svi, od vrha SDA i SBB-a, preko različitih veteranskih paraorganizacija, poput Zelenih beretki, advokata, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića, estradnih zvijezda, intelektualaca, pa do zabrinutih građana, plaču nad “sumrakom države”, kao krivca za Radončićev utamničenje ne prozivaju Izetbegovića, već ono što nazivaju “gatački klan” unutar SDA. Radi se prevashodno o utjecajnoj porodici Čampara, koja vuče porijeklo iz živopisnog gradića Gacko u Istočnoj Hercegovini. Najutjecajniji u “klanu” jeste Aljoša Čampara, trenutni ministar unutrašnjih poslova FBiH, zatim mlađi brat Dubravko, tužilac u državnom Tužilaštvu BiH, majka Rabija, savjetnica u MUP-u BiH, preko koje su Čampare rodbinski povezane sa Denisom Zvizdićem, aktuelnim predsjedavajućim Vijeća ministara BiH.
U SBB-u kruži neslužbena priča da “obavještajno-pravosudno-policijsko-tužilačka” grupacija razgranata u nekoliko stranaka ne želi održanje koalicije SDA i SBB-a, da se boje za svoje položaje i da stoga žele ustoličiti Denisa Zvizdića za predsjednika SDA. Zanimljivo je u cijeloj igri držanje Demokratske fronte nekadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u koju su se neposredno pred hapšenje Dautbašića i Radončića učlanili stari ratni SDA-ovski obavještajni kadrovi, na čelu sa Bakirom Alispahićem. Prema informacijama koje, opet nezvanično, dolaze iz SBB-a, uklanjanje Radončića i razbijanje koalicije sa SDA, odgovara kako DF-u, koji je zbog nje izbačen sa svih nivoa vlasti, tako i srpskom Savezu za promjene, koji je u vlasti na državnom nivou i čiji kadar, pomenuti Perica Stanić, direktor SIPA-e. U tom kontekstu se već spominje i moguće hapšenje Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.
Propast koncepta umjerenih lidera
Najveći skandal je izbio kada je Radončićeva advokatica Vasvija Vidović napustila saslušanje svoga klijenta zbog toga što mu je postupajući tužilac na teret naknadno stavio novo krivično djelo o čijim navodima nije saslušan u SIPA-i. Riječ je, navodno, o nedavnom spornom imenovanju ambasadorke BiH u Sloveniji. Da svekolika farsa bude veća, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović (HDZ) je izjavio da mu je Radončić rekao prije nego što je uhapšen bio obaviješten šta će se dogoditi. Štoviše, to je bilo nagoviješteno i porukom koju mu je osuđeni mafijaš i višestruki ubica, povezan sa slučajem Keljmendi poslao direktno iz zatvora, a koja je glasila: “Arkane, bašum – sagosum, primi moje saučešće. P.S. Grudva je krenula… Ožalošćeni Zijad Turković.”
Ono što je iz svega priloženog vrlo jasno jeste ne samo standardna bh. političko-pravosudna farsa koja po ko zna koji put razotkriva porodično-klanovsko-klijentelistički karakter dejtonskog protektorata u kojem uveliko učestvuje i međunarodna parazitska birokratija (ambasadorica SAD Morin Kormak je već u više navrata komentarisala rad bh. pravosuđa), već i potpuni kolaps šarade koncepta tzv. “umjerenih lidera”, odnosno ušminkanih radikala koji postaju “kredibilni” ponavljajući mantre kao što su “reformska agenda” i “evroatlantske integracije”. Jasno je da je slučaj Radončić samo vrh ledenog brijega u borbi oko toga koji će se od porodično-stranačkih i međustranačkih klanova nametnuti kao “faktor stabilnosti” kada je u pitanju proces pridruživanja EU, a koji će završit u zatvoru kao “žrtveni jarac” tobožnje normalizacije društva. Jedini pozitivan efekat u cjelokupnom procesu, barem kada je u pitanju “slučaj Radončić” jeste činjenica da će se razjasniti određene činjenice po pitanju odgovornosti za ratni i poratni kriminal, kao i ratne zločine, koji nikada nisu rasvijetljeni.
- Vlasnik ovih firmi je bio do 2012. godine, kada se fiktivno, radi političkih razloga, razvodi od supruge Azre. Oni su u brakorazvodnoj parnici dogovorili podjelu milionske imovine. Tako je firma Avaz pripala Azri, a Avaz-roto press njemu. [↩]