Na meti ambicije crnogorskih vlasti da tu zemlju pretvore u ekskluzivno ljetovalište nedavno se našla i tvrđava Mamula na istoimenom otočiću. No osim što je planirana cijena najma za koncesionara neobično povoljna, projekt je izazvao dodatna protivljenja i zato što je riječ o objektu koji je tijekom Drugog svjetskog rata korišten kao logor u kojem su tamničili brojni mještani.
Vijest iz minijaturne Crne Gore obiđe svijet samo u vanrednim prilikama: kad proglasi nezavisnost, kad dobije pozivnicu za NATO, kad pobijedi na međunarodnom sportskom prvenstvu ili kad napravi neobično kontroverzan potez, poput odluke da pretvori bivši logor u luksuzno odmaralište.1 Posljednji primjer desio se nedavno – zeleno svjetlo za transformaciju austrougarske tvrđave i bivšeg fašističkog logora Mamula u igralište za bogate dala je crnogorska Skupština 29. decembra 2015. odobrivši ugovor između Vlade i švajcarsko-egipatskog Oraskoma, potpisan 10 mjeseci ranije.
Mamula je služila kao koncentracioni logor od proljeća 1942. do septembra 1943. godine – period tokom kojeg je, procjenjuje se, kroz nju prošlo preko 2.000 zatvorenika od kojih mnogi žene i djeca, a preko stotinu je ubijeno ili umrlo od gladi. Većina zatvorenika bili su mještani. Ugovor predviđa 49-godišnji zakup atraktivne tvrđave koja dominira nenaseljenim ostrvcetom na ulazu u Bokokotorski zaliv, po simboličnoj cijeni od 1,5 eura po kvadratnom metru godišnje.2 Identičan dokument nije uspio da dobije potrebnu većinu nekoliko mjeseci ranije, krajem jula, ali je u međuvremenu Đukanovićeva vlada pridobila saglasnost poslanika opozicione partije Pozitivna Crna Gora (SDP, partija tada u vladajućoj koaliciji sa Đukanovićevim DPS-om, u oba navrata je glasala protiv ovog ugovora).
Vijest o pretvaranju konclogora u luksuzni hotel obišla je, dakle, svijet (CNN, Time, Forbes, The Independent i drugi prenijeli su informaciju), praćena prilično negativnim reakcijama na socijalnim mrežama, a da li je svaka reklama dobra reklama, pokazaće finansijski izvještaji investitora kroz koju godinu, kada hotel otvori vrata posjetiocima (ugovor sa Vladom predviđa finalizaciju projekta u roku od 18 mjeseci od izdavanja građevinske dozvole).
Povoljno ostrvo
Neposredno nakon širenja vijesti u vodećim svjetskim medijima, uklonjen je promotivni sajt mamulaisland.com na kojem je Mamula predstavljena u “party” atmosferi, uz house remiks hita italijanske pop zvijezde iz 60-ih, Patti Pravo, “La bambola” u pozadini. Na sajtu se nalazila mapa tvrđave sa DJ podijumom, klubom, dva restorana, bazenom, marinom, smještajnim jedinicama i prostorijama za osoblje ali ne i spomen soba koju obećavaju investitor i Vlada. Iz Oraskoma su objasnili da je sajt uklonjen jer se radi o provizornom nacrtu, a da finalni projekat tek treba da bude završen.
Koliko je niska cijena najma Mamule u odnosu na lokalne cijene najefektnije je dočarao Dejan Milovac iz podgoričke nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS koji je ukazao da kvadratni metar pijačne tezge u Budvi košta duplo više od najma atraktivnog ostrva sa tvrđavom, te da Morsko Dobro više prihoduje od jedne prosječne plaže. Dok je najam ostrva simboličan, adaptacija ćelija tvrđave u 23 luksuzne sobe će koštati “kao nuklearni reaktor”, ocijenio je predsjednik Skupštine, Ranko Krivokapić (SDP), koji tvrdi da je predviđena investicija od više stotina hiljada eura po svakoj od planiranih soba nerealna, aludirajući da ugovor ostavlja prostora investitoru da cifre vezane za ulaganja predstavi na način koji njemu odgovara. SDP i MANS se slažu da se radi o ugovoru koji je štetan po javni interes.
Vlada opravdava svoju odluku ističući da će Oraskom u Mamulu uložiti 15 miliona eura, kao i procjene da će u prvih 10 godina rada hotela država direktno prihodovati 7,5 miliona eura (750.000 eura godišnje), te da će biti otvoreno oko 200 novih radnih mjesta zahvaljujući ovom projektu. Ipak, dio odgovora na pitanje zašto se oko Mamule digla tolika prašina (pored političkih i istorijskih pitanja), treba tražiti i na nekoliko nautičkih milja od same Mamule, na obližnjem poluostrvu Luštica, u zalivu Trašte, gdje isti investitor gradi projekat vrijedan koliko i četvrtina crnogorskog BDP-a.
Luštica Bay, turistički grad čija je izgradnja počela u maju 2013. godine proseže se na 690 hektara zelene površine (na koju bi cijeli Vatikan stao 15 puta). Investicija od 1,1 milijardu eura planirana je za izgradnju 500 vila, 1000 apartmana, 7 hotela, 2 marine, golf terena, šetališta, škole, policijske stanice, sportskih terena, restorana i prodavnica. Petnaest miliona eura ulaganja koje predviđa ugovor o dugoročnom zakupu Mamule, mali su zalogaj u odnosu na Luštica Bay, a to su vjerovatno i sami prihodi koji se mogu očekivati od hotela koji će zbog klimatskih uslova i fiziologije ostrva raditi svega nekoliko mjeseci godišnje.
Bolje išta nego ništa?
Ipak, ne treba podcijeniti strateški (marketinški) potencijal koji Mamula nudi investitoru – svojim kompaktnim dimenzijama, karakterističnim izgledom, istorijom i pozicijom, ona može povećati privlačnost mega projekta Luštica Bay, što ni sam investitor ne krije. “Mamula će predstavljati dodatnu atrakciju Luštica Bay projekta”, rekao je direktor Luštica Developmenta, Darren Gibson, u nedavnom intervjuu za italijanske medije.
Ideja o pretvaranju Mamule u luksuzni hotel negativno je prihvaćena od strane značajnog dijela lokalnih građana, naročito preživjelih logoraša i njihovih porodica.3 S obzirom da lokalno stanovništvo generacijama živi od turizma, ni oni koji se protive planu da tu bude hotel uglavnom nisu protiv projekta koji bi transofmisao tvrđavu u muzejski prostor sa propratnim turističkim sadržajima kao što su restoran, kafić, suvenirnica i pristanište za barke. Porodice Doklestić i Uljarević, čijih je više članova bilo zarobljeno na Mamuli, slažu se sa vizijom da bi tu trebalo da bude i turističkih sadržaja ali da lokacija treba da bude prvenstveno u duhu sjećanja na žrtve i edukativnih posjeta.
Javnost i politički subjekti podijeljeni su na temu Mamule uglavnom u dva tabora, koji su vođeni principima “bolje išta nego ništa”, i “bolje ništa nego bilo što”. Pristalice prvog tabora, na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem i njegovom partijom DPS, argumentuju da Oraskomov projekat predstavlja jedini spas od aktuelnog stanja zapuštenosti i propadanja u kojem se nalazi tvrđava, u koju decenijama nije ulagano. Dio protivnika projekta smatra da pristalice uzimaju zdravo za gotovo da je propadanje tvrđave jedina alternativa luksuznom hotelu, te da je nedovoljno razmotrena opcija da se uz pomoć EU ili drugih sredstava tvrđava adaptira za posjete bez privatizacije i njenog pretvaranja u hotel.
Nije sve izgubljeno?
Predstavnici NVO sektora i pojedini nezavisni eksperti za tvrđave i konzervaciju smatraju da je Mamula u solidnom stanju te da se ne bi srušila kada bi se sačekalo još koju godinu na adekvatnije rješenje, te da bi se mogla učiniti sigurnom za posjete uz minimalnu intervenciju (desetine turista i mještana svakodnevno posjećuju tvrđavu tokom ljetnjih mjeseci iako na njoj trenutno nema nikakvih turističkih sadržaja pa čak ni redovnog čišćenja).
Nakon odobrenja Skupštine, izgradnja hotela na Mamuli je neminovna, a finalni nacrt projekta uskoro treba da bude dostavljen Upravi za zaštitu spomenika koja je još 2014. godine izdala konzervatorske uslove na zahtjev Ministarstva turizma. Iz Uprave obećavaju da će se ovi uslovi, koji nalažu poštovanje istorije ostrva i očuvanje karakteristika tvrđave, biti u potpunosti ispunjeni. Istovremeno, Oraskom obećava da će projekat u potpunosti poštovati istoriju ostrva, te da će osim spomen sobe i recepcijski prostor sadržati predmete i dokumente koji govore o istoriji ostrva.
Međutim, veličina spomen sobe kao ni njen sadržaj niti pozicija unutar tvrđave do ovog trenutka nisu precizirani, te glavna briga (i posljednja nada) porodica žrtava i mještana koji se protive projektu ostaje razina na kojoj će biti ispoštovana obećanja Vlade i investitora o poštovanju istorije ostrva i slobodnom pristupu.
- Pojedini preferiraju termin “politički zatvor” koji je blaži ali ujedno i manje precizan, s obzirom da su i sami fašisti u zvaničnim vojnim dokumentima Mamulu nazivali koncentracionim logorom. [↩]
- 4000 eura mjesečno ili 48000 eura godišnje za kompletno ostrvo prečnika 200 metara sa tvrđavom-spomenikom kulture koji okupira oko 80% njegove površine [↩]
- Zanimljiv izuzetak su predstavnici organizacije boraca narodnooslobodilačkog rata, NOR Herceg Novi, koji su se najprije oštro protivili projektu, da bi kasnije poslali pismo Skupštini (neposredno pred prvi krug glasanja) u kojem pišu da oni sada podržavaju projekat jer su ih predstavnici Oraskoma ubijedili da će poštovati istoriju. [↩]