Ministri trgovine zemalja Europske unije sastali su se u utorak 2. februara kako bi raspravili pozitivne i negativne posljedice odobravanja statusa tržišne ekonomije Kini. Najvećoj svjetskoj ekonomiji stjecanje ovog statusa u interesu je zbog toga što bi se u tom slučaju prestale primjenjivati antidampinške tarife na uvoz kineske robu, čime bi ona postala još jeftinija, dok bi roba proizvedena u Europskoj uniji izgubila na konkurentnosti.
Status centralno planirane ekonomije Kini je dan prilikom pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organisation – WTO), 2001. godine. Zbog veličine ove zemlje i opsega trgovinskih odnosa, njezinu globalnu važnost nije bilo moguće ignorirati, stoga je bilo nužno primanje u WTO, no istovremeno, kako bi zaštitile domaće proizvodnje, SAD i EU su nametnule antidampinške tarife na jeftinu kinesku robu. U decembru 2016. godine ističe petnaestogodišnji rok za priznavanje Kine kao tržišne ekonomije.
Centralno planiranje ili tržište?
Tada je WTO konstatirao kako se Kina ne može smatrati tržišnom ekonomijom već centralno planiranom zbog brojnih državnih subvencija domaćoj industriji koje su snižavale cijene i troškove proizvodnje. Radi toga je WTO u pristupni sporazum Kine implementirao odredbu prema kojoj se ona ima smatrati centralno planiranom ekonomijom narednih 15 godina. Premda je 90 zemalja poput Australije, Novog Zelanda, Saveza država jugoistočne Azije1 već priznalo Kini status tržišne ekonomije, tome se i dalje protive njezini najveći trgovinski partneri – Sjedinjene Američke Države, Europska unija i Japan. U posljednjoj godini važenja ove odredbe, tema je ponovno došla na dnevni red. Prema kineskom tumačenju sporazuma, u decembru tekuće godine njoj bi se automatski trebao priznati status tržišne ekonomije, no tome se protive europski industrijalci i zemlje europskog Juga.
Status tržišne ekonomije važan je jer određuje način na koji se ocjenjuje damping, odnosno prodaja robe po ‘nepravedno’ niskim cijenama. Kod tržišnih ekonomija, pokazatelj dampinga je ako je izvozna cijena nekog proizvoda niža od cijene na domaćem tržištu. U slučaju Kine domaće cijene ne smatraju se odgovarajućim kriterijem. Njezine izvozne cijene uspoređuju se stoga s domaćim cijenama neke druge zemlje – u nedavnom slučaju oko nehrđajućeg čelnika izabrane su bile Sjedinjene Države. Kritičari takvog sustava smatraju da je nepravedan prema Kini, jer su troškovi rada u SAD-u očito viši, a američki proizvođači, suočeni s kineskim konkurentima, skloni su napuhivati procjene cijena. Europska komisija imala je početkom siječnja 28 otvorenih istraga zbog dampinga, od kojih se 16 odnosilo na Kinu, iako neke od njih uključuju i druge zemlje. Od 69 antidampinških carina na snazi, samo 17 nije usmjereno protiv Kine. Carine do 65 posto nametnute su na niz proizvoda, od čelika do solarnih ploča, piše HINA.
Tri opcije Europske komisije
Na sastanku održanom u utorak Europska komisija predstavila je ministrima tri moguće opcije na temelju kojih bi zemlje članice trebale donijeti odluke o tome protive li se ili prihvaćaju odobravanje Kini statusa tržišne ekonomije. Sve tri opcije koje je ponudila Komisija svode se na promjenu europske legislative kako bi se ekonomije zemalja članica što bolje prilagodile povoljnijem položaju kineskih roba u Europi u budućnosti.
Prva opcija podrazumijeva nastavak nametanja antidampinških cijena ako se dokaže da je roba iz ne-EU zemalja u Uniju uvezena po dampinškim cijenama, čime šteti domaćim ekonomijama. Druga ponuđena opcija je jednostavna promjena antidampinške zakonske regulative micanjem Kine s popisa zemalja koje nemaju tržišnu ekonomiju. Ova opcija, prema konzervativnim početnim procjenama EK koštala bi EU između 63.600 i 211.000 radnih mjesta, ako se u obzir uzmu izravni radnici u sektorima zaštićenima antidampinškim tarifama (npr. čeličane, keramika, industrija papira, tekstilna…).
Udruženje europskih industrijalaca AEGIS, međutim izrazito se protivi ovoj procjeni EK, smatrajući je površnom i pogrešnom jer se temelji na uvažavanju samo trenutno postojećih anti-dampinških tarifa, no EU je već u proceduri nametanja novih ovakvih tarifa, a dodatne su planirane za skoru budućnost. Njihov cilj je zaštita još 100.000 radnih mjesta u EU, no i to je tek početak jer je iz kineskog novog petoljetnog plana jasno da ta zemlja planira penetraciju u nove industrije u EU koje bi u konačnici mogle dovesti do gubitka milijun europskih radnih mjesta.
Treća opcija koju je EK ponudila ministrima sadrži kombinaciju osiguravanja postojećih antidampinških cijena, nametanje novih s ciljem zaštite pojedinih industrija i nametanje drugih zakonskih mjera za zaštitu europske proizvodnje.
Kao jedan od važnijih argumenta u raspravi o posljedicama ove odluke za Europsku uniju, navodi se i istraživanje koje je proveo Institut za političku ekonomiju sa sjedištem u Washingtonu u SAD-u. Prema tom istraživanju, antidampinške mjere koje su trenutno na snazi, pokrivaju oko 5 milijardi eura uvoza i osiguravaju 30 posto višu cijenu kineske robe. Ukidanjem tih mjera, EU očekuje povećanje uvoza od 71 do 140 milijardi eura godišnje. To bi uzrokovalo trgovački deficit što bi dovelo do pada europskog BDP-a za oko 114.1 i 228 milijardi eura u prvih pet godina od ukidanja antidampinških tarifa što bi pak dovelo do trajnog gubitka između 1,7 (direktni gubici) do 3,5 (kooperanti) milijuna radnih mjesta u Europi. Ekonomije koje bi najviše izgubile ovime su Bugarska, Rumunjska i Mađarska.
- ASEAN čine Bruneji, Indonezija, Kambodža, Laos, Malezija, Mianmar, Filipini, Singapur, Tajland, Vijetnam [↩]