Rasprave o tome što je bilo prije, ili što treba doći prije: ekonomija ili ideologija, nepresušni su resurs za medijske akvizicije stručnjaka raznih profila. Za političare, primjerice njemačke ili francuske, stvar je ponešto opipljivija, ponekad iziskuje vještu kalkulaciju između potencijalnih elektoralnih postotaka i ugrožavanja profitnih margina. Privremeno uvođenje graničnih kontrola unutar šengenskog prostora i sve glasnije zazivanje ukidanje Šengena kao “rješenja” izbjegličke krize upravo im je tu kalkulaciju nametnulo.
Razna udruženja i predstavnici, prvenstveno njemačkog, kapitala počeli su upozoravati vlasti da bi eventualna suspenzija ili potpuni kolaps Šengena donijeli prilične troškove ekonomiji naslonjenoj na slobodan protok roba i kapitala. Tako su krajem januara iz Udruženja njemačkih trgovačkih i industrijskih komora upozorila da bi ponovno uvođenje granica rezultiralo troškovima od 10 milijardi eura godišnje za njemačku ekonomiju. Na sličnom tragu su i izjave iz primjerice Daimlera, čiji član upravnog odbora naglašava da njihov poslovni model ovisi o otvorenim granicama i da bi im njihov povratak prilično naudio konkurentnosti.
Političko posredovanje
Procjenama štetnog utjecaja obustave Šengena priključila se i agencija za ekonomsko planiranje francuske vlade, France Stratégie, s objavom da bi troškovi na europskoj razini iznosili 110 milijardi eura u idućih deset godina i da bi se ukupna EU ekonomija u tom periodu smanjila za 0,8%. Razni političari s desnice u Njemačkoj osporavaju takve procjene, no zabrinuti glasovi predstavnika kapitala sve se više čuju, prvenstveno izvoznika, transportnih kompanija i trgovačkog kapitala. Također su protive i oni industrijalci čiji je proizvodni proces razlomljen na proizvodnju različitih dijelova finalnog proizvoda u različitim državama zbog prednosti u nižim plaćama i porezima.
Ali, prema nedavnim anketama rađenima Njemačkoj, većina stanovništva pozdravlja ponovnu uspostavu granica. Preostaje za vidjeti kako će se uspješna ideološka ofenziva desnice protiv izbjeglica nositi sa zahtjevima kapitala, odnosno kako će se prvenstveno vladajuća Kršćansko-demokratska unija postaviti između pritisaka glasačke i pokroviteljske baze. Ili drugim riječima, tko će politički produktivnije odgovoriti na pitanje: predstavlja li veću ugrozu Europe povećanje stanovništva za 0,2% dolaskom izbjeglica ili pad ukupne ekonomije za 0,8% u idućih deset godina? Je li prije ideologija ili ekonomija?
Ili koliko će proteći vremena dok se desnica ne dosjeti ultimativnog argumenta: ako uvedemo granice kapital će biti prisiljen zbog rasta troškova relocirati tvornice iz istočne Evrope nazad, tako ćemo se zaštiti od izbjeglica i vratiti izgubljena radna mjesta “našim” ljudima? Dok profitne margine diktiraju političke rasprave desnica ima neslućenog prostora za najreakcionarnije fantazije.