Nakon što je skupina neovisnih stručnjaka Ujedinjenih naroda okupljena u Radnu grupu za arbitrarnu detenciju (nezakonit pritvor) javno objavila odluku donesenu još 22. januara prema kojoj je osnivač Wikileaksa Julian Assange nezakonito pritvoren u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu te bi trebao biti oslobođen i obeštećen, Švedska i Velika Britanija odbacile su UN-ovo mišljenje.
Radna skupina smatra da bi Assangeov nezakonit pritvor trebao biti završen, te bi se trebalo poštovati njegov tjelesni integritet i slobodu kretanja (Assange trpi kontinuirane i intenzivne bolove u predjelu desnog ramena, a jedina pretraga koja može riješiti ovo pitanje je magnetska rezonanca kojoj nema pristup jer zbog prijetnje uhićenjem ne može izići iz ekvadorskog veleposlanstva). Također bi trebao imati pravo na naknadu radi nezakonitog pritvaranja u kojem se nalazi od ljeta 2012. godine. Assange je prije objave odluke kazao kako ju je spreman prihvatiti, čak i ako bude donesena protiv njega, a prihvatio bi bio i uhićenje kao jedan od mogućih ishoda.
S druge strane, Švedska vlada odbijanje odluke UN-ova radnog tijela objasnila je kazavši da je Assange dobrovoljno izabrao ostati u ekvadorskom veleposlanstvu. “Švedske vlasti nemaju kontrolu nad njegovom odlukom da ostane ondje. Gospodin Assange može napustiti veleposlanstvo u svakom trenutku”, priopćila je švedska vlada u izjavi odgovarajući na odluku UN-ove radne skupine, prenosi HINA. Istu poziciju zauzima i Velika Britanija koja je kazala kako ova odluka UN-a ne mijenja ništa na stvari: “mi u potpunosti odbacujemo svaku tvrdnju da je Julian Assange žrtva nezakonita pritvora. Ujedinjeno Kraljevstvo je razjasnilo UN-u da će službeno osporiti mišljenje UN-ove skupine”, rekao je glasnogovornik britanske vlade, piše HINA.
Pravne igrice
UN-ova odluka nije pravno obvezujuća, no može služiti kao mehanizam pritiska na države u slučajevima kada su optužene za kršenje ljudskih prava. Assangeovi odvjetnici smatraju da bi švedsko tužiteljstvo trebalo odbaciti sve optužbe protiv njega argumentirajući da je potvrdom o nezakonitoj detenciji on odslužio svoju “kaznu”. No, to nije jedini argument, naime, britansko se zakonodavstvo promijenilo nakon što je Assange ušao u ekvadorsku ambasadu, te se Europski uhidbeni nalog na temelju kojeg mu se prijeti uhićenjem više ne primjenjuje na njega zbog regulative koja onemogućuje retroaktivnu primjenu ovih kaznenih mjera. Prema ovom tumačenju, ukoliko bi Assange izišao iz ekvadorskog teritorija na britanski, policija ne bi imala temelj za postupanje prema australskom aktivistu. Pritisak će nastavljati vršiti i UN na način da ukazivanjem na kontradikcije oteža Švedskoj i Velikoj Britaniji nevezane optužbe za kršenje ljudskih prava prema trećim zemljama, piše Guardian pozivajući se na izvor blizak UN-ovoj radnoj skupini.
Argument o nezakonitoj detenciji Assangeovi odvjetnici podupiru i činjenicom da se zaista radi o nezakonitoj detenciji jer Assange ne može prakticirati azil kojeg mu je dao Ekvador, čak ni u slučaju kada mu je potreban liječnički pregled van Ambasade. Dakle, jedini način da Assange primijeni svoj azil je da bude istovremeno u zatvoru, što niječe uopće poantu azila i prema tome nije pravno valjana primjena ovog instituta.
Sumnjive optužbe
Podsjetimo, Julian Assange u Švedskoj je optužen za silovanje jedne žene i fizičko zlostavljanje druge žene. Premda su mu se na teret stavljala i druga silovanja, te su optužbe pale u zastaru te se prema njima ne može postupati, no, čak su i istrage za ova silovanja bile prekinute zbog manjka dokaza da bi kasnije ponovno bile pokrenute. Nakon prvog prekida istraga, Švedska je umjesto uhićenja Assangea, ovaj vrući krumpir jednostavno prebacila drugima na način da je zabranila Assangeu daljnji boravak u Švedskoj. Protjeran iz Švedske i nakon što mu druge zapadne zemlje nisu odobrile Azile, Assange je utočište pronašao u ekvadorskoj ambasadi u Londonu gdje se, kako je već spomenuto, nalazi od 2012. godine.
Zanimljivo je da su optužbe o silovanju iznesene tek nakon što je Assange objavio 750.000 tajnih dokumenata o špijuniranju i korupciji američke vlade putem organizacije WikiLeaks koju je pokrenuo još 2006. godine. Radi se o multinacionalnoj medijskoj organizaciji i njoj pridruženoj knjižnici koja sadrži 10 milijuna dokumenata i analiza na temu ratnih korupcija, špijunaže, cenzure i drugih ilegalnih radnji svjetskih elita. Njihovi dokumenti i analize priznaju se na svim važnijim pravnim institucijama poput Europskog suda za ljudska prava ili na sudovima u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u formalnim dokumentima Ujedinjenih naroda. Wikileaks je također citiran u više od 280.000 akademskih radova. Osim toga, šest uzastopnih godina, WikiLeaks nominiran je za Nobelovu nagradu za mir, a u 2015. godini i za UN-ovu Mandelinu nagradu.