Istočnoeuropske zemlje članice Europske unije trebale bi se sastati ovog tjedna s ciljem formuliranja argumenata za ostanak Velike Britanije (i Gibraltara) u ovoj zajednici, kazao je mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó u intervjuu za Reuters (od 4. februara ove godine). Također je izrazio zabrinutost za namjere Britanije da sreže socijalnu pomoć državljanima Europske unije koji migriraju u Britaniju. S obzirom na broj migrantskih radnika u Britaniji iz istočnoeuropskih zemalja, ova odredba najviše bi pogodila zemlje Višegradske skupine poput Poljske, ali i Bugarsku, zbog čega je na sastanak višegradske skupine planiran za 15. februara pozvan i Bugarski premijer Bojko Borisov.
Osim što bi ovakva mjera bila diskriminatorna spram EU migranata u Britaniji, ona bi također mogla postaviti presedan kojeg bi druge zemlje poput Njemačke i Francuske mogle lako replicirati. Na dnevnom redu nalazi se više tema, poput usklađivanja EU regulacije na način da ne šteti zemljama članicama izvan eurozone, pitanje koje je na dnevni red došlo u sklopu teme izlaska Velike Britanije iz EU, tzv. Brexita. No, za razliku od Britanije, višegradske zemlje ipak više brine rezanje socijalne pomoći za EU migrante na četiri godine. Radi se naime o prijedlogu Donalda Tuska, predsjednika Europskog vijeća.
Diskriminacija zemalja europske periferije
Szijjártó je kazao kako Mađarska poštuje pravo bilo koje zemlje da spriječi zloporabu svog sustava socijalne pomoći, no diskriminirati čitave narode, ili čitave dijelove kontinenta nije prihvatljiva opcija. Naime, odredbe Tuskovog prijedloga trebale bi se početi primjenjivati odmah nakon referenduma o izlasku Britanije iz EU, a na period od četiri godine.
No, britanski premijer David Cameron već je na diplomatskoj turneji po kontinentu gdje objašnjava kako je odredba o rezanju socijalne pomoći za EU migrante u skladu s njemačkim (i francuskim) interesima, pa se tako za početak obratio desnoj bavarskoj Kršćansko-socijalnoj uniji (CSU), inače poznatoj po žestokom otporu migrantskoj politici Angele Merkel. Da ni Njemačka nije daleko od uskraćivanja socijalne pomoći migrantima, najavio je Olaf Scholz, potpredsjednik centrističke stranke SPD koji se slaže s ovim prijedlogom, ali na rok od godinu dana. Ovo se pitanje nije nametnulo kao opće pitanje pretjeranog oslanjanja stanovnika neke zemlje na socijalnu pomoć, već je u startu postavljeno izrazito diskriminatorno, ne kao dio socijalnih politika, već kao dio migrantskih politika, no sada ga se pokušava drugačije postaviti, kako bi se sakrila njegova diskriminatorna dimenzija.
Ekonomski i politički problemi za Britaniju
Britanski premijer Brexit koristi kao prijetnju Europskoj uniji ne bi li ispregovarao bolju poziciju ove zemlje u Uniji. Sam je to kazao još 2013. godine obećavši Britancima referendum po ovom pitanju ukoliko njegova Konzervativna stranka osvoji parlamentarnu većinu na izborima 2015. Izlazak iz EU bi Britaniju naime puno koštao, a na to su upozorile Sjedinjene Američke Države i Australija. Ukoliko Britanci doista izglasaju izlazak iz EU, sam pregovarački proces će prema Lisabonskom sporazumu trajati minimalno dvije godine. A problemi koje će Britanija morati riješiti su brojni. Za početak, morat će prilagoditi mnoštvo pravne regulative. Tako se npr. Europski uhidbeni nalozi i djelatnosti Europola više neće primjenjivati na njih. Morat će se mijenjati svi zakoni koji se pozivaju na europske direktive, a Britanija će morati sama ispočetka pregovarati o brojnim ugovorima i sporazumima s trećim državama dok će u kontekstu EU zemalja pregovarati s predstavnicima Unije koja će pregovore voditi za svih 27 zemalja, radi čega se očekuje da će Britanija imati lošiju poziciju nego sada.
Probleme će imati i preko dva milijuna Britanaca koji žive u različitim zemljama EU, a koji će u tim zemljama izgubit privilegije EU članica, tako će u njima moći ostati samo Britanci s prebivalištem prijavljenim u zemljama članicama, dok će ih drugi morati napustiti. Restriktivne mjere koje Britanija planira nametnuti EU zemljama istočne Europe, mogle bi im se u slučaju Brexita obiti o glavu jer će joj EU u tom slučaju morati uzvratiti recipročno. Promjene će se dogoditi i u regulaciji radnih odnosa Britanca u EU. Velike posljedice osjetit će i britanska trgovina. Nove tarife i carine bit će nametnute Velikoj Britaniji. Na zajedničkom EU tržištu, Britaniji bi se moglo dogoditi da ima ograničenja poput onih kakve imaju npr. Kina ili uz bolje pregovaranje SAD, što će znatno naštetiti britanskom izvozu. Slobodan pristup robnom tržištu EU, primjerice Norveška i Švicarska plaćaju visokim uplatama u EU budžet.
No, možda najteže pitanje je ono ponovnog razvijanja samostalnih trgovačkih odnosa sa svim zemljama na svijetu. Naime, europski ugovori o robama i uslugama pokrivaju više od 60 trećih zemalja i 35 posto ukupne svjetske trgovine. Ovi se ugovori ne bi više primjenjivali na Britaniju. Olakotna okolnost za njih je doduše članstvo u WTO-u koje bi sve ovo olakšalo. Britanija, kao članica Europske ekonomske zajednice, nije samostalno potpisivala trgovačke ugovore od 1973. godine. Ujedno, s obzirom pregovaračku poziciju EU kao jednog od najvećih svjetskih izvoznika roba i usluga, britanski analitičari sumnjaju da bi Britanija mogla ostvariti jednako povoljne uvjete.
Neujedinjeni u Brexitu
Prijetnja izlaskom Britanije iz EU kako bi bolje ispregovarao poziciju u Uniji, posebno oko pitanja poput socijalne pomoći za EU migrante, smanjenja (ili povrata) financijskih i administrativnih troškova koje Britanija, kao zemlja koja nije članica eurozone u EU birokraciji, mogla bi se Cameronu obiti od glavu. Naime, kako piše Independent, usprkos prosječnim očekivanjima, glasovi manjina u Britaniji nisu nipošto jednoznačno za EU. Tako je primjerice čest slučaj da se migranti iz bivših britanskih kolonija zalažu za izlazak ove zemlje iz EU kako bi, u nedostatku bolje obrazovane EU radne snage sami ostvarili bolje pozicije na tržištu rada.
Kao pripremu na mogući izlazak zemlje iz Unije, Britanija priprema financijske zalihe u visini od 25 milijardi američkih dolara kako bi kompenzirala mogući pad funte u iznosu od 15-30%, koliko joj predviđaju najveće globalne banke. Prema pisanju Timesa, vladine investicije u stranu valutu, povećale su se za 34 posto u posljednjih godinu dana te ukupno iznose 98,2 milijarde američkih dolara. U slučaju radikalnog pada funte, britanska središnja banka će puštati dolare u prodaju kako bi povećala vrijednost funte.