Mađarski premijer Viktor Orbán i njegov modus vladavine već duže vrijeme, a pogotovo od intenziviranja izbjegličke krize, služe kao primjer političkog ponašanja nespojivog s europskim vrijednostima. Štoviše, u tandemu s Poljskom, a po novome navodno ni Hrvatska nije daleko, Mađarska se smatra nositeljicom nove Željezne zavjese koja Europu dijeli od zaostalog Istoka. Ili kao što liberalni komentatori često znaju istaknuti: narodi istočne Evrope nisu se uspjeli demokratski obrazovati nakon raspada socijalizma i sada traže povratak pod skute autoritarnih vođa.
Premda ne treba dvojiti ni trenutak u reakcionarnost Orbánovog režima, ne treba isto tako niti zatvoriti oči pred činjenicom da njegova iznimnost sve više kopni. Bilo da se radi o rastu desnice u Europi koja liberalno-konzervativni konsenzus pomiče prilično udesno ili o politici prema izbjeglicama koja ne odudara previše od mađarske žice već se samo nastoji transferirati nešto južnije. No, važno je naglasiti da se i Orbán ekonomska politika ne razlikuje isuviše od europske, naprotiv, na djelu je uzajamna podrška.
Iako je poreznom politikom znao “opteretiti” strane banke i telekomunikacijske kompanije, subvencije stranom kapitalu nisu nikakve novosti. Tako je u srijedu objavljeno da njemački Bosch, proizvođač opreme za autoindustriju, investira u proširenje svog pogona u istočnoj Mađarskoj, pri čemu će investiciju od 60 milijuna eura mađarska vlada subvencionirati u iznosu od 15 milijuna eura. Dakle, četvrtina investicije osigurat će se kroz nepovratnu potporu vlade. I dok Viktor Orbán može u određenoj mjeri igrati ulogu neposlušnog đaka, zahtjevi moćnog kapitala ipak ga primoravaju na poslušne manire. Preostaje jedino za vidjeti kako će Bosch reagirati ako se obustavom Schengena povećaju troškovi transporta dijelova nazad u Njemačku.