Dijelovi intervjua poljskog predsjednika Andrzeja Dude u novom broju tamošnjeg tjednika Vprost, a koje prenosi agencija Beta, odlikuju se vrlo interesantnim ideološkim manevrima. Protivljenje politici realokacije izgjeglica na razini Europske unije Duda zasniva na ljudskom pravu izbjeglica da odluče u koje zemlju žele ići. A očito da u Poljsku ne žele i nitko ih ne smije na to prisiljavati. No, nakon što je izbjeglicama pružio ustupak iz sfere ljudskih prava, predsjednik ih je zaobilazno i rasistički profilirao. Po njemu, izbjeglice ne dolaze u Poljsku zato što su plaće i socijalna davanja niski. Ili kako je preveo poljski kapitalizam u moralnu pouku: mora se puno raditi kako bi se nešto steklo, a izbjeglice su, implicira se, prelijene za to.
I drugi primjer nam svjedoči o sve popularnijoj i uspješnijoj taktici desnice u Europi, a sastoji se od prokazivanja proturječja liberalnih politika, odnosno njihovog raskoraka sa socijalnom stvarnošću. Tako je Duda kao glavni problem u EU, pored izbjegličke krize, istaknuo i demokratski deficit. Pritom se usprotivio daljnjoj integraciji Europske unije, koju po njemu zahtijevaju neki “ljevičarski krugovi”, pod izlikom da bi se na taj način još više zatomila demokratska prava manjih zemalja, pogotovo onih na istoku Europe. Radi se o već uvježbanom manevru kojim desnica europskoj liberalnoj tehnokraciji lijepe etikete nenarodne ljevice, dok sebe predstavlja kao glasnogovornika obespravljenih masa na europskom Istoku. Bez obzira što tim masama nudi toliko niske plaće i socijalna davanja da ih čak navodno niti izbjeglice ne žele.