Stranačka slava Jedinstvene Srbije (JS), stranke poznatog tajkuna i predsjednika općine Jagodina Dragana Markovića – Palme, poslužila je kao povod za još jednu predizbornu koalicijsku kalkulaciju. Naime, Palmina stranka je u dugogodišnjem trostranačkom aranžmanu sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS) i Partijom ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS), koji su bili počasni gosti i na jučerašnjoj slavi u Leskovcu. Tom su prilikom SPS i JS potvrdili da je ova koalicija spremna za nove izbore koji će se vjerojatno održati krajem aprila, no treći partner (PUPS) pokazao je određenu skepsu prema nastavku suradnje, osnažujući medijske spekulacije oko mogućeg prelaska u koaliciju Srpske napredne stranke (SNS).
Kao vodeća stranka u Srbiji, SNS prema većini anketa uživa i do 50% potpore birača i pretpostavlja se da će potvrditi svoj monopol na skorim izborima. Mnoge manje stranke nadaju se da će predizbornim priključivanjem toj stranci osigurati svoju participaciju u vlasti ili barem parlamentu, a SNS okupljanjem raznolikih partnera nastoji održati dojam velike i široke koalicije koja može prevladati historijske podjele i provesti “nužne reforme”. Unatoč skromnoj potpori, PUPS bi u tom smislu mogao biti vrijedan dodatak sadašnjim SNS-ovim partnerima koji između ostalog uključuju jednu pobunjenu frakciju SPS-a, Srpski pokret obnove Vuka Draškovića i Socijaldemokratsku stranku bivšeg bošnjačkog lidera Rasima Ljajića, dakle ranije oštro suprotstavljene opcije.
Koalicijsko rivalstvo
Socijalisti, koji su prema istim istraživanjima druga stranka po popularnosti, bi pak odlaskom PUPS-a mogli izgubiti upravo taj dojam velikog raznolikog saveza. Osim toga, nestankom jednog od partnera SPS bi vjerojatno bio prisiljen dati veći utjecaj JS-u. No Palma, predsjednik i neupitna glavna ličnost te stranke, u javnosti je poznat prije svega po ultrakonzervativnim izjavama i brojnim gafovima. Sve to odudara od koncepta SPS-a kao “moderne stranke levice” na koje vodstvo te stranke dugoročno računa, istodobno se kratkoročno oslanjajući na podršku tradicionalnog dijela stanovništva i suradnju sa lokalnim tajkunima.
Iako su SNS i SPS trenutno zajedno na vlasti, uobičajena tabloidna podbadanja u predizborno su vrijeme potaknula i ozbiljnije kalkulacije u mogućem budućem rivalstvu između ove dvije stranke. Tako je premijer Aleksandar Vučić iz SNS-a jučer izjavio kako “nema apsolutno poverenje u SPS” prisjećajući se davne 2008. godine kada su socijalisti umjesto njega podržali Dragana Đilasa iz Demokratske stranke (DS) za gradonačelnika Beograda. Prozivanje SPS-a kao mogućeg nosećeg dijela opozicije u budućnosti bez sumnje ima za cilj smanjiti potporu toj stranci, no istodobno predstavlja i ne sasvim nerealističan scenarij. Naime, niti jedna stranka osim SNS-a i SPS-a nije sigurna u svoj prelazak izbornog cenzusa od 5% na nacionalnoj razini.
Ukoliko se doista dogodi da SPS i njegovi partneri budu jedini koji će, uz SNS-ovu koaliciju, biti zastupljeni u parlamentu, SPS će neminovno biti vođa (i ujedno jedini relevantan dio) opozicije. Sudeći prema paničnim reakcijama socijalista na mogućnost da ispadnu iz vlasti nitko se ne boji tog scenarija više od njih.