Uoči svog današnjeg zajedničkog posjeta Kijevu, njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier i njegov francuski kolega Jean-Marc Ayrault su u posebnom članku objavljenom u Frankfurter Allgemeine Zeitungu pozvali Ukrajinu da “ostane vjerna Majdanu”. Njihov posjet događa se naime u danima kada se obilježavaju dvije godine od nasilnog rušenja s vlasti bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča. No visoka delegacija nema tek čestitarsku misiju: vanjskopolitička intervencija dviju vodećih zemalja Europske unije je naime odgovor na do sada najdublju političku krizu u zemlji od prijelomnih događaja prije dvije godine. Osim što je izgubljena parlamentarna većina što bi moglo dovesti do prijevremenih izbora, sve je očitiji i sukob između premijera i predsjednika, a i šatori, koji su bili simbol “revolucije”, ponovno su razvučeni na glavnom kijevskom trgu Majdanu.
Politički sukobi eskaliraju uslijed sve većeg razočaranja, najviše činjenicom da unatoč velikim žrtvama proklamirani ključni zahtjevi nisu ispunjeni. U prigodnim člancima povodom obljetnice, i ukrajinski i inozemni tisak kao najvažniju promjenu navodi “geopolitički zaokret” zemlje, dok pitanje raširene korupcije još uvijek ostaje “veliki izazov”. Osim što je politička arena ostala igralište moćnih oligarha, koji uz ključne funkcije u institucijama i ekonomiji kontroliraju većinu medija, izostale su i obećavane europske integracije, koje su u prosvjedničkom imaginariju – osnaženom tadašnjom verbalnom potporom europskih čelnika – trebale osigurati demokratizaciju zemlje. Unatoč sustavnim čistkama, fizičkom nasilju (uključujući i ubojstva) te zakonskim zabranama usmjerenim prema svima koje se u nekom trenutku moglo doživjeti kao previše naklonjenima Rusiji, malo se što suštinski promijenilo.
“Zamrznuti sukob”
Redoviti pozivi zapadnih dužnosnika na “jačanje reformi” nisu polučili rezultate, niti je nova garnitura uspjela stabilizirati svoju vlast. Radikalno antirusko zaoštravanje imalo je dva ključna efekta, oba krajnje nepovoljna za demokratizaciju zemlje. S jedne je strane definitivno i nepovratno izgubljena potpora stanovništva identitetski i ekonomski vezanog uz Rusiju, a s druge ojačan utjecaj ekstremnih ukrajinskih nacionalističkih grupa koje su svojom vodećom ulogom u događajima prije dvije godine isposlovale između ostalog i funkcije u institucijama države, od civilnih poslova do policije i vojske. Njihov pritisak ostaje jači od onog neodlučnih zapadnih diplomata na periodičnim misijama potpore i nastavlja prijetiti novim “nacionalnim Majdanom”. Ukrajinski političari uostalom svoju vlast nastoje stabilizirati tvrdnjama da je Ukrajina u ratu s Rusijom, iako takva interpretacija izaziva kako podsmijehe istočnog susjeda, tako i negodovanja zapadnih saveznika.
U međuvremenu, preko milijun i pol Ukrajinaca trenutno se nalaze u izbjeglištvu u Rusiji, još ih je toliko raseljeno unutar zemlje, a do milijun stanovnika zadnjih je godina sreću potražilo na Zapadu. Ruska okupacija Krima već je postala vanjskopolitički fait accompli, a ne postoji politička snaga u zemlji koja bi mogla provesti dogovor o mogućoj reintegraciji Donbasa koji je trenutno sasvim izvan kontrole središnjih vlasti. Majdanske nade svojevremeno su sasvim zasjenili geopolitički konflikti koji su presudno utjecali na razvoj događaja. Kasnija normalizacija odnosa Zapada i Rusije nije se prevela u normalizaciju stanja u Ukrajini niti za takvo što uopće postoje vidljive perspektive. Zlurado proročanstvo potpredsjednika ruske vlade Dimitrija Rogozina o tome kako Ukrajina nakon 2014. godine više nikada neće biti stabilna zemlja danas se čini kao realistični scenarij.
To je scenarij koji zapadni diplomati nazivaju “zamrznutim sukobom” i za koji optužuju isključivo Rusiju. No iako je ruska ambicija da zaustavi stabilizaciju odmetnutog manjeg susjeda neupitna, očito je također da unatoč svim pričama o reformama i demokratizaciji Europska unija nije sposobna ponuditi nikakvu uvjerljivu alternativu. Stanje u Bosni i Hercegovini ili na Kosovu uostalom ilustrira kako stanje “zamrznutog sukoba” u nedostatku alternativa i ne mora biti samo posljedica ruskih vanjskopolitičkih promašaja.