Jučer je obilježeno mjesec dana od saborskog izglasavanja nove hrvatske Vlade na čelu s Tihomirom Oreškovićem. Navodno bi prema pravilima demokratskog bon-tona trebalo svakoj Vladi dati 100 dana prije nego se prve kritike počnu iznositi, no sam proces formiranja, kadrovska rješenja i neusklađenost raspršenih programskih smjernica po fejsbuk statusima i novinskim intervjuima uskratili su Vladi komfor demokratske pristojnosti.
U političkom vakuumu iščekivanja proračuna za 2016. godinu i donošenja bilo kakvih konkretnih poteza, medijski je prostor kontaminiran “ideološkim obračunima” te obračunima između njih i onih na braniku “realnih problema”. U nedostatku bilo kakve političke vizije, fokus je prebačen na bivše zasluge aktera. U nekim slučajevima s punim pravom, kao što je filoustaška prošlost ministra kulture ili administrativni egzibicionizam bivšeg ministra branitelja Crnoje, no problem je u kodiranju političkog prostora dinamikom afera i zatvorenim krugom međusobnog prokazivanja političara i analitičara.
Susret ekonomije i ideologije
Može se lako ustanoviti da u ovih prvih mjesec dana, u izostanku bilo kakvih relevantnih odluka osim kadrovskih, politički prostor u potpunosti koincidira s medijskim. Svakodnevna logika je otprilike sljedeća: netko od političara objavi status na fejsbuku, novinari se sjate oko ostalih da komentiraju taj status pa se vrate na inicijatora i analitičare da komentiraju komentare i onda s novim jutrom novi krug. I što su status ili izjava “ideološki” kontroverzniji to bolje. Medijski sektor je zasad jedino mjesto na kojem se susreću ideologija i ekonomija: zapaljive izjave povećavaju klikanost, a klikanost povećava cijenu reklamnog prostora.
Preostaje za vidjeti kako će se “duboke ideološke podjele” suočiti s prvim učincima novog proračuna, rezovima i materijalnom deprivacijom određenog segmenta stanovništva. Sadašnji paralelni slalomi političara i medijskih prisluškivača, ideološki i reformski, ovisni su o zatvorenom krugu političke komunikacije i izostanku odluka. Jednom kad se Vlada suoči s prvim prosvjedima egzistencijalno ugroženih morat će reformirati podjelu rada između “ozbiljnih” i “svjetonazorskih” ministara. Situaciju dodatno usložnjava pad popularnosti MOST-u koji će se za održavanje ikakve političke budućnosti morati, barem načelno, energičnije suprotstavljati idejama svojih koalicijskih partnera. Zasad se čini da su u dubokoj klopci.