Paralelno s održavanjem sastanka guvernera centralnih banaka i ministara financija zemalja iz skupine G20 u Šangaju, održan je danas i okrugli stol u organizaciji vošingtonskog Instituta za međunarodne financije na kojem su neki od sudionika sastanka raspravljali o problemima koji muče svjetsku ekonomiju, kao i o mogućim rješenjima. Rasprava je bila obilježena naznačenom promjenom ekonomskog kursa pojedinih organizacija, poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). U obliku svojevrsne uvertire u šangajski sastanak, obje su organizacije u svojim izvještajima upozorile na nužnost koordiniranih fiskalnih stimulansa na svjetskoj razini kako bi se prevenirala daljnja ekonomska stagnacija.
No, nisu se svi složili sa savjetima iz MMF-a i OECD-a. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, omražena figura iz prošlogodišnjih pregovora sa Sirizom, naglasio se je da je rast zasnovan na dugu dosegnuo svoje limite i da daljnji potezi monetarnih i fiskalnih stimulansa mogu samo kreirati uvjete za novu krizu. Prema Schäubleu, ne postoje prečaci za oporavak i stabilizaciju svjetske ekonomije, što bi po njemu bili različiti državni i naddržavni koordinirani oblici poticaja. Pravi put prema oporavku zasniva se na, tvrdi njemački ministar financija, na strukturnim reformama. Iako ih pritom nije eksplicirao, jasno je da se radi o fiskalnoj disciplini i snižavanju cijene rada.
Premda se na zamišljenoj moralnoj razini, slično kao i u pregovorima sa Sirizom, Schäuble može činiti kao utjelovljenje bešćutnosti, iz perspektive kapitalističke racionalnosti njegova pozicija uopće nije ekstremna. Tip intervencija u ekonomiju kakvu trenutno zagovaraju MMF i OECD ne vodi nužno do relevantnog oporavka i rasta: i dalje je osnova kapitalističke racionalnosti profit. Ukoliko izostanu dovoljno visoko profitne margine iz kojih će se u budućnosti moći financirati današnji deficiti, dugoročne stabilizacije sigurno neće biti. Odnosno, obje strategije na raspolaganju upravljačima globalne ekonomije donose sa sobom svoja proturječja zasnovana na parcijalnim kratkoročnim i dugoročnim interesima frakcija kapitala, pojedinih država i zamišljenom interesu svjetske ekonomije kao cjeline.