Otprilike 7000 ljudi zaglavljeno je između grčkog Idomenija i makedonske Gevgelije što je nakon više prosvjeda jutros konačno rezultiralo pobunom izbjeglica i probijanjem ograde te blokadom željezničke pruge na što je policija s makedonske strane reagirala ispaljivanjem suzavca na okupljene ljude. Više stotina njih probilo je ogradu, i sjelo na tračnice odbijajući se maknuti, tražeći siguran prolaz u Makedoniju koja je jutros na svoj teritorij pustila tek tristotinjak ljudi.
Izbjeglički prihvatni centar Idomeni na grčkoj strani granice može primiti samo oko 2000 ljudi, i to na kratki boravak. Centar je pod takvim pritiskom da mnogi moraju spavati na otvorenom, čekati satima da dobiju hranu i vodu te čekati u dugim redovima za sanitarni čvor, prenosi HINA. Prema izvještajima s terena u nedjelju Makedonija nije propustila više-manje nikoga dok je dan ranije propustila tek 300 Iračana i Sirijaca. S druge strane, u Grčku dnevno pristiže oko 3000 novih ljudi. Ova zemlja procjenjuje da se na njezinom teritoriju trenutno nalazi 25.000 ljudi koji čekaju transfere k Zapadnoj i Sjevernoj Europi, no strahuju da bi zbog novih kvota taj broj već u martu mogao dostići 70.000.
Nema plana B
Bila bi to posljedica uvođenja kvota i usporavanja protočnosti ljudi na granicama koje je započelo s Austrijom, a nastavilo se sa Slovenijom i Hrvatskom. Diplomatski odnosi kompliciraju se i na relaciji Berlin – Beč. Njemačka kancelarka Angela Merkel kritizirala je Austriju radi zatvaranja granica, ali i balkanske zemlje koje su, po uzoru na Austriju, učinile isto. Također je kazala kako nema “plan B” za rješenje izbjegličke krize ako Europa ne uspije postići dogovor s Turskom da se uspori priljev izbjeglica u Europu. Ovaj ping-pong igrokaz nastavila je austrijska ministrica vanjskih poslova kazavši kako Austriji “ne trebaju ničije prodike”, niti im trebaju lekcije o pritisku krize.
Europske zemlje dakle probleme rješavaju međusobno se optužujući za nesuradnju i nesolidarnost izbjegavajući na taj način suočavanje sa stvarnim problemima: Europa ne poduzima adekvatne mjere za dugoročno rješavanje ovog problema, umjesto toga ona se naoružava, podiže ograde i raspoređuje oružane snage po svojim unutrašnjim i vanjskim granicama. Neke zemlje svoje ekonomije oživljavaju povećanom proizvodnjom aparature potrebne za zaustavljanje slobodnog kretanja ljudi koje bi prema temeljnim načelima EU trebalo biti jedno od osnovnih prava. S druge strane, ljude se tretira nehumano i ponižavajuće, u dobrom europskom duhu.