politika
Albanija Hrvatska
vijest

Peripetije stranačke demokracije

Foto: AFP / Armend Nimani

Albanski premijer i predsjednik vladajuće Socijalističke stranke Edi Rama najavio je promjene u proceduri izbora stranačkog vodstva koje bi se trebalo održati na kongresu 19. ožujka. Iako je svojedobno bio “pionir stranačke demokracije” u Albaniji uvođenjem principa “jedan čovjek – jedan glas” na stranačkim izborima 2007. godine, sada se odlučio promijeniti statut i ponovno glasanje ograničiti na predstavnike na kongresu. Ono što je prilično zanimljivo jest formalno objašnjenje same odluke.

Prema Fatmiru Xhavaju, predsjedniku stranačke komisije za statutarna pitanja, promjena u izbornoj proceduri parcijalne je naravi. Naime, biranje predsjednika putem odluke članova kongresa održavat će se u slučajevima kad je stranka na vlasti. Ako predsjednik i stranka izgube na općim izborima, ponovno se aktivira glasanje po prinicipu “jedan čovjek – jedan glas”. Nije dano sadržajnije objašnjenje odluke, ali za pretpostaviti je da se radi o tome da bi demokratičniji princip “narušavao” stabilnost i rejting stranke u periodu u kojem obnaša vlast. Ili riječima Fatmira Xhavaja, stranka će zbog toga biti učinkovitija u služenju javnog interesa. Iako su se odmah pojavile kritike u kojima se ukazuje na Ramine autoritarne tendencije, princip “jedan čovjek – jedan glas” ne vodi uvijek nužno do optimalnih demokratskih ishoda.

Kao što je u intervjuu u prošlom broj Novosti naglasio politolog Goran Čular referirajući na hrvatske primjere, taj princip može rezultirati suprotnim učincima ako se uvede izolirano, bez dodatnih institucionalnih rješenja koja pridonose demokratizaciji stranke. Ako ne postoje mehanizmi demokratskog biranja kandidata za izborne liste ili ako ne postoje mehanizmi otvorenih i demokratskih rasprava o političkim programima, a o postojanju frakcija da i ne govorimo, izbori za stranačko vodstvo predstavljaju u priličnoj mjeri samo izraz lojalnosti budućem predsjedniku koji jedini ima ovlasti diktiranja vertikalne mobilnosti članstva. A bez otvorenog prostora za rasprave o stranačkim programima, pogotovo u ekonomskoj sferi, stranke postaju doslovno interesni klanovi s licencama za socijalno napredovanje.