Antiizbjeglički sentimenti u Sloveniji sve su izraženiji i zadobivaju konture otvorenog rasizma. Iako razne kampanje i protesti sugeriraju da je riječ o neposrednoj narodnoj reakciji, teren je pripremljen na puno višim razinama. Prvo je vlada Mira Cerara, navodno umjerena vlada centra, postavila žicu na granici i uvela stroge segregacijske postupke, otvorivši time put desnim strankama za sijanje panike i parazitiranje na tzv. izbjegličkoj krizi. No, cijela priča ne prolazi bez organiziranog antifašističkog otpora.
Slovenija nije nikada bila naročito gostoljubiva država za imigrante ili izbjeglice. O tome govori i broj dodijeljenih azila u odnosu na broj stvarnih zahtjeva. Kroz Sloveniju je do sada prošlo skoro pola milijuna izbjeglica od kojih je nešto više od 160 predalo zahtjev, a status izbjeglice država je dodijelila tek njima petero.
“S načinom na koji se pristupa migrantskom valu možemo biti jako zadovoljni”, izjavio je nedavno državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova. Od trenutka kada je uveden pooštreni granični nadzor Slovenija je de facto odbila zahtjev za azilom 116 osoba. Zapravo, Slovenija se već i ubraja u države koje imaju najstrožije uvjete dodjele azila, a po uvjerenju većine parlamantarnih stranaka, prije svega desnih, ta prava su još uvijek prevelika i trebalo bi ih dodatno suziti. Posljednje promjene već donose radikalno kraćenje roka za podnošenje zahtjeva za azil kao i za mogućnost žalbe. K tome, onima koji bi ga u tim okolnostima čak i uspjeli dobiti, opseg prava je toliko sužen da im ne omogućuje dostojan život i odgovarajaću integraciju u društvo. Sve navedene mjere su usmjerene protiv toga da netko prepozna Sloveniju kao “državu odredišta” i da čim prije uvidi da mu/joj se ne isplati ovdje ostati.
Zbog ovakve samovolje u snižavanju prava Slovenija je uz još šest država (Njemačka, Estonija, Grčka, Francuska, Italija i Latvija) nedavno dobila i opomenu, odnosno dvije, iz Bruxellesa. Evropska komisija je opomene poslala zbog neprimjerenog postupanja u slučajevima zahtjeva za azil i srozavanja standarda. Ukoliko nabrojane države ne urede stanje u naredna dva mjeseca, prijete im i pozamašne novčane kazne. Imajući u vidu uobičajeni odnos Europske unije prema izbjeglicama, situacija u kojoj je Komisija ta koja mora koriti države da su previše restriktivne i ne poštuju prava azilanata sama je po sebi dovoljno značajna i zabrinjavajuća. Usprkos tome, čini se da bi u Sloveniji mnogi radije platili novčanu kaznu nego prihvatili izbjeglice.
Cinična represija
Veći dio odgovornosti za opće rašireno nepovjerenje i mržnju prema izbjeglicama snosi aktualna vlada Mire Cerara. Cerar je taj kome je uspio manevar postavljanja žilet-žice na granici sa Hrvatskom, što Janezu Janši ne bi nikada pošlo za rukom. U trenucima pregovora između Evropske komisije i Grčke upravo je Cerar vršio najsuroviji pritisak na potonju da ne odstupa od puta štednje. Ironija je u tome da je nedavno te iste ljude morao moliti da u Grčkoj zadrže čim više izbjeglica i time ograniče tzv. “izbjeglički val”. Cerarova vlada je nedavno proširila i vojne ovlasti, preuzimajući neke koje su do sada bile u nadležnosti policije. Vojnici sada mogu samostalno upozoravati i usmjeravati imigrante, značajno im ograničiti kretanje, a također će sudjelovati i u kontroliranju imigrantskih skupina ili mnoštva.
U priopćenju slovenskog Mirovnog instituta navodi se još više jezovitih, kafkijanskih primjera prakse koju na granici provode slovenski represivni organi. Policija izbjeglicama postavlja razna trik pitanja i vrši pritisak na prevoditelje da ih prevode, a zatim na temelju odgovora odlučuje kome je uopće dozvoljen postupak registracije, a koga se odbija i oduzima mu se ta mogućnost. Primjer takvog pitanja je: “Zašto želite baš u Njemačku?” Ako osoba kao razlog navede rodbinu, policiji je to dovoljan razlog da ju odbije. Naime, pravilan odgovor bi bio da zbog rata bježi iz Sirije i u Njemačkoj želi zatražiti azil. Naravno, tu nije kraj enigmatičnim i planirano podmuklim pitanjima. Čak i ako osoba ispravno odgovori na prvo pitanje, slijedi drugo: “Što misliš raditi u Njemačkoj?” U slučaju da pojedinac odgovori da bi želio završiti studij, policija će ga odbiti jer mu je osnovna intencija studiranje. Ako osoba odgovori da bi se rado zaposlila u Njemačkoj (i time pokušava naglasiti da nema u planu biti ovisna o socijalnoj pomoći) tada ga policija može odbiti kao ekonomskog migranta/icu. Uz to slovenska policija zahtijeva od prevoditelja da “pogađaju” kojim akcentom, odnosno dijalektom govore pojedinci i da li doista dolaze iz Sirije, Iraka ili Afganistana.
Jeftina demagogija
Na tim tobože objektivnim temeljima poštivanja pravnog poretka, regulativa i propisa, koji nisu ništa do li krinka za segregacijske i rasističke politike, uspješno se ukorijenjuju i razvijaju još ekstremnije politike. Tako su u stranci Nova Slovenija – Kršćanski demokrati predložili da bi svakom tražitelju azila trebalo oduzeti imovinu koja prelazi novčanu vrijednost od 750 eura i transferirati ju u državni proračun. Po njihovom mišljenju u Sloveniji ima i tako previše radnika koji rade za minimalac ili umirovljenika koji jedva preživljavaju sa svojim mirovinama da bi se izbjeglicama omogućavao besplatan boravak i davao džeparac. Perverzno je to što takva okrutnost dolazi iz usta tobožnje kršćanske stranke i stranke koja ima najneoliberalniji program od svih parlamentarnih stranaka. Oni i njihov svjetonazor su suodgovorni za minimalne plaće (te njihovo smanjivanje) i bijedne mirovine, a ne izbjeglice.
U jeftinoj demagogiji i političkom profitiranju na izbjegličkoj krizi ne zaostaje ni stranka Janeza Janše, Slovenska demokratska stranka (SDS). U njenim redovima je najglasniji Vinko Gorenak, parlamentarni zastupnik i nekadašnji ministar unutarnjih poslova. On uporno obmanjuje javnost usporedbom najniže slovenske mirovine od 434 eura i izmišljenih 833 eura koje navodno država mjesečno izdvaja za jednu izbjeglicu. Upravo je Janšina vlada 2012. godine prepolovila novčanu pomoć koju dobivaju tražitelji azila i ona sada iznosi 135 eura, dakle šest puta manje nego što to tvrdi Gorenak. A i tih 135 eura pripada samo tim rijetkim odabranim pojedincima kojima država dozvoljava boravak van azilantskog doma. Većini koja boravi u azilantskom domu država dodjeljuje 18 eura mjesečnog džeparaca.
Prelijevanje ksenofobije
Prebacimo se sad s državne i stranačke na terensku, možemo reći traktorsku demagogiju. Svaka prethodi i uvjetuje sljedeću. Slučaj “traktorske demokracije” dogodio se u Kranju nakon što je po društvenim mrežama počela kružiti nepotvrđena vijest da će država na periferiji grada nastaniti izbjeglice. Brzo se formirala facebook grupa “Gorenjska je protiv migrantskih centara” i postala leglo govora mržnje i rasizma te pozivanja na pogrom izbjeglica. Na protestu na koji se većina sudionika dovezla traktorima (odakle i sintagma “traktorska demokracija”) moglo se vidjeti i poznatog zastupnika SDS-a, Branka Grimsa. On je s još nekoliko stranačkih kolega pohodio skup koji je krasila domobranska ikonografija kojom su se eksplicitne veze s fašizmom samo dodatno potvrdile.
U toj kampanji protiv migranata svoj udio ima i Slovenska demokratska mladež, pomladak SDS-a. Oni su na svojem Twitter profilu objavili: “Migranti nadiru u škole i vrtiće, kradu, nasilni su i ugrožavaju Slovence. Vlada RS ne štiti svoje državljane, očito će biti potrebna samoorganizacija.” Uslijedio je odgovor sa službenog profila slovenske policije: “U svim slučajevima koje smo provjerili, ovi navodi nisu potvrđeni.” Unatoč jasnom demantiju ovakva demagogija i političko parazitiranje na račun migranata uzrokuju ogromnu štetu i među stanovništvom siju neopravdanu paniku i histeriju. Kako se to odražava u praksi pokazalo se prije nekoliko dana u Vrhniki gdje je u blizini vrtića postavljen izbjeglički centar.
Organizirani otpor
Već je taj čin među stanovništvom prouzročio silno negodovanje i neki su zahtijevali njegovo uklanjanje ili ostavku gradonačelnika. Uglavnom, prije nekoliko dana, djevojčica smještena u centru otišla je u šetnju do obližnje osnovne škole i tamo se nešto raspitivala. Iz tog minornog događaja kasnije se razvila priča da po školi hoda cijela grupa izbjeglica i da će u njoj i prespavati. Nedvojbeno najsramotniji primjer u cijeloj histeriji pokušaj je smještanja šestero maloljetnih tražitelja azila (djece bez pratnje odraslih) u đačkom domu u Kranju. Iako sama odluka o tome još nije bila ni prihvaćena, odmah su neki stanovnici Kranja uputili bijesan odgovor. Roditelji đaka nastanjenih u đačkom domu, zaprijetili su ispisom njihove djece iz gimnazije. Na stranu netrpeljivih roditelja je čvrsto stala i općina Kranj oštrim protestom protiv šestero izbjegličke djece. Doista žalosno i zabrinjavajuće je da su peticiju protiv smještaja djece potpisala i 24 gimnazijskih profesora. Ironično je da gimnazija nosi ime Franca Prešerna, najvećeg slovenskog pjesnika, čija je Zdravljica (Zdravica) slovenska himna, a refren joj glasi: “Neka žive svi narodi”.
U cijeloj je priči pozitivna figura ravnateljica spomenutog đačkog doma, Judita Nahtigal, koja se jedina suprotstavila tom pritisku i prva prihvatila ideju o smještaju izbjegličke djece u dom. Tom prilikom je izjavila: “Roditeljima sam rekla da će društvo budućnosti biti multikulturalno, htjeli mi to ili ne.” Naravno, ne treba ovdje posebno naglašavati da su pri tome šutili svi oni koji su u decembarskoj referendumskoj kampanji o izjednačavanju prava istospolnih parova neumorno ponavljali: “Radi se o djeci”. Možda će uskoro prilagoditi slogan: “Radi se o našoj djeci”.
Usprkos snažnoj mobilizaciji konzervativnih elemenata države i civilnog društva, prošle subote okupilo se u Ljubljani više od 1000 ljudi na skupu potpore i dobrodošlice izbjeglicama. Protivnika, koji su istovremeno organizirali svoj skup, bilo je upola manje. Za tri tjedna bit će organiziran novi, još veći protest podrške izbjeglicama i tada će biti važno pokazati da, za razliku od izbjeglica, fašizam ne zaslužuje nikakva prava na domovinu.
Sa slovenskog prevela Tina Tešija