Hrvatski sabor u petak je vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a imenovao Sinišu Kovačića, novinara i urednika na javnoj televiziji, dok je dužnosti glavnog ravnatelja razriješio Gorana Radmana. Ranije, Vlada Republike Hrvatske dala je negativno mišljenje na izvješće o radu Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije (HRT) u 2014. godini. Radi se o izvješću o radu Programskog vijeća HRT-a i provedbi programskih načela te obaveza ove kuće, a prema zakonu o HRT-u i ugovoru s Vladom, kojima se, prema riječima ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, ističe da je javna medijska kuća u najvećem dijelu ispunjavala svoje obveze, piše HINA. No, uvidom u pojedina izvješća za televiziju utvrđena su odstupanja, odnosno niža ostvarenja programskih obveza od onih preuzetih ugovorom s Vladom, i to na svim televizijskim kanalima, kao i niža realizacija nekih programskih vrsta većini radijskih programa. U izvješću nisu navedeni mogući opravdani razlozi za to. Na odstupanja od ugovornih obaveza u programskim sadržajima upozorilo je i Vijeće za elektroničke medije. Također, HRT je prekršio minutažu dopuštenog oglašavanja u jednom satu. Nisu se očitovali ni o kvaliteti programa, usprkos zakonskoj obavezi.
Upravo razriješenom ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu (petak, 4. marta) zamjerilo se i nepoštivanje dopisa Agencije za elektroničke medije, regulatornog tijela, kojem se HRT-u nalaže vođenje dvostrukog računovodstva1 . Radmanu se s pravom zamjerilo i 44 aneksa ugovora o radu kojima se povećavaju otpremnine u slučaju otkaza odabranim kadrovima, neposredno pred smjenu. U strahu od iste, Radman je anekse nedavno povukao, no to nije spriječilo njegovo razrješenje. Podsjetimo, Goran Radman na mjesto ravnatelja HRT-a došao je kao kandidat tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, a kao kompromis koji je omogućio bivšem premijeru Zoranu Milanoviću da na čelo obavještajne službe imenuje svog kandidata. Kratkih rukava u ovom poslu ostala je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić s kandidatom Domagojem Novokmetom.
Stvaranje unutarnjeg tržišta i konkurencije među programima
Novi ravnatelj na čelo HRT-a došao je s ciljem reformiranja ovog javnog medija, a kao temeljno načelo reforme, postavio je stvaranje “unutarnjeg tržišta” i “konkurencije među programima”, dok se nova “organizacijska kultura HRT-a” trebala ogledati u ojačanim vertikalnim linijama upravljanja po različitim sektorima i oslabljenim horizontalnim suradnjama u pojedinim programskim cjelinama, odnosno redakcijama. Radman je u svom mandatu (2012. – 2016.) primarno vodio računa o financijskoj konsolidaciji HRT-ovog poslovanja i to na način da ovaj javni medij ustroji kao kakvu korporaciju. Kao što je i obično slučaj na ovoj televiziji, opsjednutost usporedbom s BBC-jem, on je koristio kako bi proveo rezove i uniformizaciju javne televizije. Plan mu je bio provesti “epohalnu tehničku i tehnološku obnovu kuće, kao i temeljito preuređenje sistema rada, uređivanja programa organiziranja produkcije i relacije među kanalima”. Rezultat svega toga je trenutno aktualno negativno izvješće koje je njegova reforma dobila. Kao što stoji u Radnim materijalima Ministarstva kulture koji se bave HRT-om: “izbrisane su programske osobitosti s profiliranim redakcijama, sve je tehnokratski svrstano pod ingerenciju producenata ubačenih komunikacijski između novinara i urednika kanala”, a otpuštanja su se trebala brojati u stotinama ljudi. Plan je bio smanjiti broj kadrova na HRT-u za čak jednu petinu – sa 3350 za čak 600 ili 700 ljudi. Ovaj plan Radman je nazvao “clean up” analizom. No, usprkos tehnokratskom terminu, taj dokument zapravo nije ponudio nikakve uvjerljive argumente strukture zaposlenih i njihove produktivnosti.
Također, na produkcijskoj razini program je “napadno zapušten”, radi čega je kvaliteta npr. Trećeg programa Hrvatskog radija znatno opala, a iznenadio je i podatak da je religijski program javne televizije počeo dobivati više novca od znanstvenog i obrazovnog. Veliku pozornost posvećena je nabavi opreme, a na koju je planirao potrošiti otprilike 215 milijuna kuna, pod objašnjenjem “svedigitalnog proizvodnog okruženja”.
U planu restrukturiranja kojeg je predstavio Vladi na početku svog mandata, najvažnija su pitanja javne televizije u startu bila pogrešno formulirana i žrtvovana radi uspostave javne televizije kao korporativne institucije. Važnost i temeljna funkcija HRT-a uopće zapravo nisu prepoznate, pa su pogrešno rađene analize slušanosti i gledanosti koju se s obzirom na javni karakter ove institucije za planiranje rada ne treba promatrati s obzirom na masovnu publiku već ju treba segmentirati s obzirom na različite socijalne, demografske i kulturne parametre kako bi javni medij osiguravao takav programski sadržaj koji zadovoljava potrebe svih društvenih skupina. Primjerice, “u Programu restrukturiranja negativnom se smatra činjenica da muškarci starije dobi gledaju prvi program HTV-a, a tu činjenicu bi, baš obratno, trebalo smatrati pozitivnom, jer pokazuje da bi taj segment populacije bez prvog programa bio zakinut za adekvatan medijski sadržaj”, stoji u Radnim materijalima Ministarstva kulture.
Usprkos činjenici da radijske publike imaju primarno lokalan i regionalan karakter, HRT je udjele lokalnih stanica iskazivao na nacionalnoj razini. No, osim toga, uspostavljanjem zajedničkih služba vijesti, glazbe i produkcije, Radman je pod objašnjenjem smanjenja troškova ograničio razvoj redakcija pojedinih programa više nego što ih je potaknuo. Kako ističu Radni materijali, “dok su glazbeni profili, recimo, radijskih programa tradicionalno bili prirodno različiti, organizacijski preustroj čak i Treći program Hrvatskoga radija usmjerava u svojevrsnu uravnilovku, što bi taj program u dogledno vrijeme moglo učiniti suvišnim”.
U konačnici, Radman je osobno odgovoran i za izloženost HRT-a političkim pritiscima jer je potpisao dopunjene programske ugovore s Milanovićevom vladom, pod formalnim objašnjenjem usklađivanja s EU-regulativom, premda se to nije formalno tražilo. Ovaj “obvezujući ugovor kupoprodajnog tipa gura HRT u dodatnu zavisnost o prolaznim političkim konstelacijama, naročito u godini uoči željenog produžavanja istog” stoji u Radnim materijalima.
Potencijalna desno politička profilacija javnog medija
Dok smo pisali ovaj tekst, potvrđena je smjena dosadašnjeg ravnatelja, a na mjesto novoga imenovan kao v.d. imenovan je Siniša Kovačić, predsjednik spornog parastrukovnog udruženja HNiP, koje čini desničarsku alternativu Hrvatskom novinarskom društvu s kojim je HNiP u pomalo suludom otvorenom obračunu. Od novog v.d.-a ravnatelja Siniše Kovačića možemo očekivati nastavak obračuna nalik onima koje provodi kao predsjednik HNiP-a. Očekuju se ideološke čistke, za razliku od Radmanovih tehnokratskih, koje u svojoj srži nisu bile političke, ma koliko ih se desničarski pseudointelektualci trudili takvima prikazati.
Siniša Kovačić, ili kako ga kolege na HRT-u vole nazivati, SiKo, svojim dosadašnjim istupima nije pokazao nikakvu posebnu sposobnost koja bi ga istaknula kao najboljeg kandidata za poziciju v.d.-a ravnatelja HRT-a. Upravo suprotno, njegova su priopćenja kao predsjednika HNiP-a češće plijenila pozornost spornim sadržajem, nepismenošću na hrvatskom i engleskom jeziku te potpuno neargumentiranim ideološkim razračunavanjem s političkim neistomišljenica. Ono malo stajališta koje je iznio u pravilu su bila neprovjerena, logički nedosljedna i utemeljena na emotivnim vrijednosnim stavovima. Osim u priopćenjima HNiP-a nisku razinu njegove profesionalnosti već su, osim Biltena, raskrinkali Index i Faktograf. Faktograf tako ističe Kovačićevu izjavu kako su “politički, ideološki i tržišni aktivizam glavni su uzročnici pada svih profesionalnih novinarskih standarda. Mediji su preplavljeni pristranim informacijama, u tekstovima često nema izjava ili stavova svih strana, a kada razgovarate s autorima takvih tekstova dođete uvijek istog uzroka, opravdanja – autocenzure. Novinari se boje poštenog izvještavanja radi aktivistički nastrojenih urednika i to je rak rana novinarstva danas”. Da je ova teza zasnovana ili ilustrirana bilo kakvim argumentima ili primjerima, o njoj bi se moglo raspravljati, umjesto toga, ona je tek prazna optužba radikalno desnog novinara koji sam čini dio ekipe nedavno stasalih desničarskih aktivista što bez argumenata, provjere informacija i nezadovoljenih osnovnih standarda struke sam provodi ideološko političke obračune te na temelju svoje djelatnosti ni po čemu nije adekvatan kandidat za ravnatelja HRT-a. Od njegovog mandata, kao što je već primijetio Dragan Grozdanić u Novostima, možemo očekivati nesmiljenu vladajuću desničarsku propagandu, nekog novog obrasca medijske politike Obrada Kosovca.
No, u raspravama koje će slijediti, na umu treba imati činjenicu da javni medij kao temeljna načela svog rada mora imati istraživačko novinarstvo, političku edukaciju različitih usmjerenja, znanost i umjetnost, lokalne interese, kao i interese svih marginaliziranih i potlačenih društvenih skupina, što su sve načela što razlikuju javni medij od komercijalnog, koji, premda može promovirati iste ove prioritete, nema tu obavezu jer nije javno financiran. Od radikalno desnog ravnatelja javnog medija može se, umjesto diferencirane medijske ponude za različite publike, očekivati upravo suprotno, inzistiranje na zadovoljavanju potreba samo jedne takve skupine: glasačke mašinerije HDZ-a. HRT-ova autonomija izbora tema i perspektiva uvjetovana je autonomijom od tržišta i od političko-stranačkog monopola. Taj medij u suprotnom ne može ispuniti svoju funkciju.
- “Dvostruko knjigovodstvo” u ovom slučaju nema isto značenje kao u knjigovodstvu (gdje se još naziva i “troškovnim knjigovodstvom”). Ovdje se radi o knjigovostvenom razdvajanju javnih od komercijalnih prihoda, odnosno (što je još važnije) rashoda. HRT inače oduvijek vodi dvostruko knjiogvodstvo (a ne tzv. jednostavno, kao neke neprofitne organizacije) – ovdje se kao problem potegnulo to što ne vodi dva dvostruka knjigovodstva: jedno komercijalno, jedno javno. Polazeći od (članka 62) europskih Pravila o državnim potrporama javnim radiotelevizijama, članak 38 Zakona o HRT-u iz 2010. kaže: (7) HRT je dužan izraditi metodologiju praćenja izravnih i neizravnih prihoda i rashoda koji se odnose na djelatnost pružanja javnih usluga utvrđenih ovim Zakonom te voditi odvojeno unutarnje računovodstvo za djelatnost pružanja javnih usluga i komercijalnih djelatnosti koje omogućava da se u poslovnim knjigama (glavna knjiga, analitika) odvojeno iskazuju izravni i neizravni prihodi, rashodi i poslovni rezultati nastali djelatnošću pružanja javnih usluga HRT-a od prihoda, rashoda i poslovnih rezultata nastalih obavljanjem komercijalnih djelatnosti. Pri tome svi troškovi i prihodi moraju biti pravilno dodijeljeni ili razdijeljeni na temelju dosljedno primijenjenih i objektivno opravdanih načela troškovnog računovodstva prema kojem se vode dva odvojena računa. [↩]