Ministrica uprave u hrvatskoj vladi Dubravka Jurlina Alibegović ne prestaje davati nedosljedne izjave po pitanju reforme javne uprave. Tako je proteklog vikenda, dnevna novina i inače poznata kao poligon za plasiranje vladinih probnih balona, objavila planove, no zapravo tek namjere, ministra gospodarstva Gorana Marića i ministrice uprave o “novom planu proračunskih ušteda”. Ovim test tekstom ministrica uprave sugerirala je javnosti mogućnost smanjivanja broja zaposlenih u javnoj upravi kroz zbrinjavanje viška ljudi otpremninama, doškolovanjem ili prekvalifikacijom, što planira financirati kreditima Svjetske banke, inzistirajući na tome kako se radi o “ideji”, a ne o “razrađenom planu”.
Da se radi o još jednom nevještom političko-birokratskom blefu, kazuju nam ne samo prethodne izjave spomenute ministrice već i podaci Europske unije prema kojima se, po različitim kriterijima relevantnima za procjenu državne uprave, Hrvatska obično nalazi u sredini i to još od perioda prije pristupanja Europskoj uniji. Parolašenje i frazerstvo koje prate izjave ovih “stručnjaka” utemeljeni su na općem dojmu i predrasudama prema kojima je preopširna državna administracija odgovorna za slabu poduzetničku pokretljivost.
Naime, i prije nego što su proveli bilo kakve željene analize – bilo novu sistematizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, ili analizu efikasnosti ili čak stupanj njezine informatizacije i digitalizacije – novi “stručnjaci” su prejudicirali njihove ishode, čini se po inerciji vlastite intuicije.
Tako je spomenuta ministrica krajem siječnja objavila da prema postojećoj sistematizaciji radnih mjesta u državnim službama nedostaje 11.000 zaposlenih. No, kako usprkos tome, “cilj nije novo zapošljavanje u javnoj upravi nego postići da postojeći zaposlenici obavljaju vrlo kvalitetno svoje zadaće”, čime je tek stupivši na ministarsku poziciju presudila radnicima u javnoj upravi implicirajući i generalizirajući “nekvalitetu” rada tisuća ljudi bez konkretnih analiza koji bi tezu potvrdili. No, suprotno novom valu popularnih haranga na radnike, da postoji potreba za dodatnim radnicima u javnoj upravi bilo je vidljivo već i na prvoj sjednici nove vlade kada je većina ministara izrazila potrebu za zapošljavanjem dodatnih ljudi i u samim ministarstvima.
Blef – linija manjeg otpora
U veljači, ministrica je izjavila kako je cilj Vlade stvoriti efikasnu i snažnu javnu upravu te je s ovim ciljem najavila osnivanje triju novih povjerenstava koja će raditi na reformi. Prvo povjerenstvo trebalo bi se baviti digitalizacijom i informatizacijom javne uprave. Podsjetimo, središnji portal državne uprave prošle je godine nagrađen kao najbolji takav u Europi. Stoga, nastavak već odavno odmaklog procesa teško da se može smatrati ispunjenjem MOST-ovog predizbornog blefa. Drugo povjerenstvo koje je najavila ministrica trebalo bi se baviti ljudskim resursima, analizom kompetencija, analizom radnih zadataka, procesom nagrađivanja. Ni ovo ne bi trebalo biti pretjerano teško, pošto Agencija za znanost i obrazovanje već duži niz godina radi na sistematizaciji zanimanja kao i na provedbi Nacionalnog kvalifikacijskog okvira čiji je cilj upravo sistematizacija s obzirom na obrazovne reforme. Treće povjerenstvo bavilo bi se prijedlogom i analizom racionalnog ustroja javne uprave s ciljem da se smanje preklapanja u različitim tijelima javne uprave – državne uprave, agencija, lokalne i regionalne samouprave. I ovdje dolazimo do temeljnog posla kojim bi se MOST trebao pozabaviti, a on bi, da bi uspio morao zaista obuhvatiti i lokalnu samoupravu koja je višedecenijsko utočište kadrova njihovih koalicijskih partnera – HDZ-a.
Umjesto ovim “vrućim krumpirom”, a kako bi održali iluziju spremnosti hvatanja u koštac s “gorućim problemima” MOST-ovi stručnjaci odlučili su se za lakši put, koji nema pretjeranog smisla jer analize i rezultati rada nijednog od tri željena povjerenstva, ako su i formirana te ako i jesu počela s radom, u što sumnjamo, ne postoje. U konačnici, čini se da je rješenje funkcionalnosti uprave novi val rješavanja drugačije nezapošljivih radnika koji se nalaze pred mirovinom kao i nova zaduživanja kod Svjetske banke kako bi se financirale nerazrađene ideje nepoduprte ikakvim statistikama ili analizama. MOST je pronašao dobri stari recept nezadiranja u srž problema (kadroviranja lokalnih samouprava) osnivanjem novih povjerenstava čiji je cilj stvoriti iluziju analize, a bez obaveze primjene rezultata njihovog rada, jer MOST već zna kako riješiti problem kojeg još nije niti definirao – novim zaduživanjem kod Svjetske banke.