Hrvatski premijer Tihomir Orešković, inače kanadski imigrant, koji je tamo, navodno, stekao dovoljno znanja da ga se bez ijednog dobivenog glasa na izborima instalira na dužnost koju trenutno obnaša, jučer je održao konferenciju za novinare povodom nekoliko važnijih odluka. Na samom početku se osvrnuo na odluku Europske komisije koja je odustala od tzv. korektivnih mjera. Zbog neispoštovanih prošlogodišnjih preporuka, vezanih prvenstveno uz razne aspekte fiskalne konsolidacije, Komisija je prije dva tjedna zaprijetila Hrvatskoj s uvođenjem korektivnih mjera, sastavljenih od pooštrenog nadzora i financijskih penala. Premijer se pohvalio da su ministar financija i on uspjeli uvjeriti Komisiju i njemačku kancelarku da su reforme na putu i da mjere neće biti potrebne. Servilnost i snishodljivost premijera i suradnika još je razvidnija ako primijetimo da se izvještaj i preporuke Europske komisije čak i u domaćim mainstream medijima prikazuju kao skup proturječnih besmislica.
Zanimljivo je, međutim, da je premijer prelaskom na drugu temu, tzv. migrantsku krizu, ostao u istom retoričkom ključu: ideologiji uravnoteženog proračuna. Samo što ovaj put politički učinak nije strahopoštovanje prema ekonomskim dogmama europskih elita, već dehumanizacija slabijih – izbjeglica. Orešković je zatvaranje tzv. balkanske rute proglasio “pobjedom” za Hrvatsku ustvrdivši da se sada po pitanju izbjeglica “nalazimo na nuli”, za što misli da je pozitivno. Sva opscenost retorike mjera štednje u distanciranom baratanju s tisućama ugroženih ljudskih života očituje se u neizrečenoj implikaciji premijerove izjave: da možda neke od prisutnih migranata izbacimo iz zemlje bili bi u priličnom plusu.
Ironija u cijeloj priči je ta da će povinovanje diktatu iz Bruxellesa pridonositi daljnjoj ekonomskoj emigraciji iz Hrvatske. Oreškovićeva hladnokrvna računica u tom slučaju će biti nešto drukčije naravi: sasvim je izgledno da će i sam opet u emigraciju nakon premijerske epizode. Samo, srećom po njega, neće biti žica i ratnih brodova da ga spriječe.