Različite vehabijske (ili “selefijske”) grupe su posljednjih desetljeća postale glavni zagovaratelji i pronositelji međukonfesionalnih, ali i unutarislamskih sukoba. Iako se temelji na idejama poteklima iz Saudijske Arabije koje s bosanskohercegovačkom islamskom tradicijom nemaju nikakve veze, vehabizam je i u ovoj zemlji uspio privući dio sljedbenika, prije svega svojom “antisistemskom” demagogijom. Od početka ove godine, Islamska zajednica snažnije nastoji ograničiti njegov utjecaj.
“Onaj ko uvrijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva ubijan, pokajao se ili se ne pokajao, svejedno. Dok je opsovao ili uvrijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba da je ubijen. Taman se pokajao pred svim ljudima, mora biti ubijen, jer je to zločinac kome se treba presuditi. Ako se iskreno pokajao, to će mu pomoći kod Allaha, ali kod nas na dunjaluku mora biti ubijen. Nema druge.” Ove riječi u jednoj od svojih hudbi (propovijedi) nije izrekao samoproklamovani halifa “Islamske države” Abu Bakr al-Bagdadi, već jedan od najpopularnijih lidera onoga što se u BiH trenutno naziva “paradžemati”, imam Safet Kuduzović, koji je u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru (dvorana u strogom centru grada), održao predavanje Pobjeda Islama.
Džemat u pravilu i prema Ustavu Islamske zajednice BiH zajednice sačinjava skupina od najmanje 100 muslimanskih domaćinstava, koja žive na jednom području i koja su međusobno povezana u izvršavanju zajedničkih islamskih dužnosti. Isti Ustav, međutim, kaže da odluku o formiranju džemata donosi Rijaset (najviši vjerski i administrativni organ u Islamskoj zajednici) na prijedlog mjesnog muftije. Pa ipak, u BiH trenutno još uvijek djeluju 64 džemata čije formiranje nije odobrio rijaset, već se radi o samoorganizovanim grupama koje, u najvećem broju slučajeva, čine radikalni vjernici selefijskih-vehabijskih uvjerenja, koji djeluju i pod okriljem različitih udruženja kao što su Darul-Kur’an iz Mostara, Most povjerenja, Minber i SAFF iz Sarajeva, kao i Selam iz Brčkog. Sada je Islamska zajednica odlučila da se konačno obračuna sa ovom pojavom.
Radikalni selefizam došao je u BiH raznim obavještajnim kanalima tokom rata 1992.-1995., a njegovi su sljedbenici bili vinovnici mnogih poslijeratnih političkih i vjerskih skandala, kao i terorističkih napada na teritoriji BiH. Konačno, bošnjački lideri su u decembru prošle godine potpisali Zajedničku izjavu o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma, na osnovu koje je aktuelni reisul-ulema (veliki muftija IZ BiH) Husein Kavazović izdao instrukciju da se svi paradžemati do kraja februara 2016. godine moraju integrisati u postojeći džematski sistem Islamske zajednice ili se raspustiti, s tim da će mjesna policija zatvoriti one paradžemate koji se ogluše o ovu odluku.
“Građanska prava”
Čelnici paradžemata ne samo da nisu pokazali spremnost da se povinuju ovoj odluci, već su formirali Koordinaciju samostalnih džemata i preko radikalnim islamistima sklonog novinara Fatmira Alispahića (poznatog negatora Holokausta i autora više rasističkih ispada prema Srbima), pokušali pred televizijskim kamerama započeti pregovore sa reisul-ulemom i to u glavnoj sali Gazi-Husrev begove biblioteke u Sarajevu. Pismo su potpisali četvorica istaknutih vođa “paradžematlija” Izet Hadžić, Emir Čajić, Bajro Kaljiković i Mirza Arapčić. Oni su istakli da je ova situacija dobra prilika da javnosti pokažu kako “ne žele nikoga i ništa ugroziti, kao što ne žele niti da iko ugrožava njihov rahatluk i one slobode koje ima svaki građanin Bosne i Hercegovine”.
Međutim, za razliku od bivšeg reisul-uleme Mustafe Cerića koji je uveliko tolerisao ovakve skupine, IZ pod Kavazovićevom upravom je odbacila bilo kakvu mogućnost pregovora sa selefijama. “Islamska zajednica neće ni sa kim pregovarati o onome što je njena misija, zadaća, uloga i njen formalni i stvarni status u BiH a pogotovo ne sa nekim ko dovodi u pitanje njen institucionalni i islamski poredak na štetu muslimana u Bosni i Hercegovini. Tražit ćemo da svi takozvani džemati koji su osnovani mimo propisa i nadležnosti Islamske zajednice budu zatvoreni i oko toga neće biti pregovora ni sa kim pa ni sa Vama niti članovima navodne ‘Koordinacije'”, navodi se u odgovoru Rijaseta IZ Alispahiću i paradžematima.
Ono što Rijaseta svakako najviše brine jeste činjenica da je jedan od potpisanih “koordinatora” nezavisnih džemata Izet Hadžić iz sela Ošve, desna ruka vehabijskog vođe Nusreta Imamovića iz selefijske tvrđave Gornje Maoče, koji je već odavno na sirijskom ratištu u redovima al-Nusre, službene sekcije al-Kaide u Siriji, koja se bori i protiv režima i protiv tzv. Islamske države. Imamović, trenutačno na američkoj crnoj listi terorista, često je putovao po BiH i zapadnoevropskim zemljama i držao predavanja o islamu i šerijatu uz obveznu tvrdnju da je jedan od najvećih grijehova muslimana živjeti među nemuslimanima. Na svojim portalima, u ulozi profesora šerijatskog prava, Imamović i danas iz Sirije odgovara na pitanja i praktično usmjerava – posebno mlade – da žive po principima vehabijskog islama. Tako je, na primjer, nedavno komentirao pismo jedne djevojke iz BiH koja se požalila da joj roditelji zabranjuju udati se i tjeraju je da se školuje pa je zatražila Imamovićevo mišljenje. On joj je odgovorio da se ne slaže da se ženska djeca trebaju školovati.
Potvore “tekfira”?
Jasno je da većina selefijskih lidera u BiH stoji na Imamovićevoj liniji al-Nusre. Tako je pomenuti Safet Kuduzović teroriste “Islamske države” osudio kao haridžije (odmetnike),1 isto kao i popularni selefijski propovjednik Dževad Gološ. Pa ipak, Kuduzović se u nedavnoj propovijedi obrušio na profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Rešida Hafizovića (od ranije optuženog da je pritajeni šijit), da zapravo predvodi “paradžemat koji treba odmah zatvoriti“, jer je izjavio da hidžab (pokrivalo za glavu za žene muslimanke) nije simbol islama.
U novom odgovoru IZ-u, čelnici “paradžemata” su IZ optužili za nemar pri izvršavanju vjerskih obaveza i trgovanje vjerskim obredima: “Allahove kuće, u kojima često nema službenih imama, ostaju bez ezana i namaza, a nerijetko i zaključane, dok veliki broj imama koji u njima obavljaju namaze ne upotpunjavaju ruknove (temelje) istih, te je postalo zamarajuće klanjati za onima koji kljucaju u namazu. Naše dugogodišnje ustrajavanje na klanjanju u ovim džamijama je naš najbolji odgovor na potvoru tekfira za koji nas optužuju. Čak ih i danas posjećujemo više nego mnogi vaši zvaničnici, i nadalje svjedočimo vašoj bahatosti i nemaru prema džamijama… I svjedoči ovaj narod vašoj okrutnoj finansijskoj politici, izmišljanju obreda nepoznatih knjigama hanefijskog, ili bilo kojeg drugog, fikha i naplaćivanje istih po zamamnim tarifama, kao i naplaćivanje propisanih stvari koje iziskuju sasvim malo truda nerealnim sumama (120 KM za gasuljenje (obredno kupanje op.a.) mejjita???)”.
Treba napomenuti da ove “opomene” dolaze od sljedbi čiji je imam Kuduzović u jednom od svojih tekstova napisao sljedeću rečenicu: “Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: ‘Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca, bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju i odbije se za to pokajati, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.’ (Medžmu‘ul-fetava, 22/23.)”.
Vehabijska isključivost
Profesor orijentalistike na sarajevskom Filozofskom fakultetu, prof. Dr. Esad Duraković je još ranije ocijenio da se vehabijska opasnost ogleda “u njihovoj isključivosti do krajnje nasilnosti”: “Ako nećeš kako ja hoću, neće te ni biti! S obzirom na isključivost koja ih karakterizira, oni će sigurno, ukoliko se osjete dovoljno snažnim, krenuti u žestoku konfrontaciju sa tradicionalnim, normalnim bosanskim muslimanima koji stotinama godina ovdje žive toleranciju – progonit će tradicionalne muslimane sve do prihvaćanja selefijskog ekstremizma, ili do fizičke likvidacije, a obje varijante su krajnje negativne.”
A da situacija ni kada je u pitanju podržavanje “Islamske države” nije tako naivna svjedoči činjenica da je nedavno osuđeni vođa jednog od paradžemata Bilal Bosnić bio umiješan u slanje bosanskih dobrovoljaca u redove te organizacije. Bosnić je javno na skupovima na kojima je okupljao pripadnike selefijske zajednice, kao i putem društvene mreže YouTube, održavao i objavljivao svoje govore i upućivao javne poruke s ciljem podsticanja pripadnika selefijske zajednice da postanu pripadnici organizirane terorističke grupe IDIL. U presudi se navodi da je Husein Bilal Bosnić tokom 2013. i 2014. godine kao pripadnik tzv. selefijske zajednice organizirane na području Bosne i Hercegovine, van zvaničnih institucija Islamske zajednice u BiH, u nekoliko gradova na području BiH, kao što su zajednica u Velikoj Kladuši i zajednica u Gornjoj Maoči (istom mjestu gdje je djelovao i Nusret Imamović), boravio radi propagiranja i širenja islamskog radikalizma. Nedavno je i jedan od dobrovoljaca IDIL-a Amir Selimović iz Sirije preko društvene mreže YouTube poslao sljedeću poruku: “Kako vas nije stid da hvalite reisa, ohalalio (odobrio op.a.) je kamatu, sudjeluje u nevjerničkim vojskama u borbi protiv muslimana, za kog su demokracija i kufr i islam isto. Molim Allaha da njega i njegove sljedbenike Šiije zakoljem nasred Baščaršije.”
Iako tzv. Koordinacija nezavisnih džemata formalno osuđuje “Islamsku državu” i ograđuje se od Selimovića, čini se da reisu Kavazoviću to nije dovoljan dokaz da između bosanskih selefija i IDIL-ovaca ne stoji tanka ideološka crta. Jasno je da selefije igraju na populističku kartu držanja islamskih propisa, posebno kada je u pitanju zaštita siromašnih od korupcije i tranzicijske pljačka koja je obilježila vlast Stranke demokratske akcije, koju je nemoguće razdvojiti od struktura tzv. tradicionalnog bosanskog islama, nudeći kao rješenje vraćanje utopijskom islamskom poretku iz vremena samoga poslanika Muhameda. Dok nastaju ovi redovi, paradžemati još uvijek nisu rasformirani, a govorka se i o formiranju nove, paralelne selefijske islamske zajednice. IZ i država su, s druge strane vrlo odlučne da svaki džemat koji nije u okvirima IZ bude silom zatvoren. Čeka nas napeto razdoblje.
- Samozvana Islamska država nastala je odvajanjem od al-Nusre i otkazivanjem poslušnosti službenoj hijerarhiji al-Kaide [↩]