Napokon je završio hrvatski dio balkanske turneje “princa od Walesa” i “vojvotkinje od Cornwalla” koji je danima dominirao domaćim medijskim prostorom. Ti su se mediji naime tijekom cijelog dvodnevnog posjeta požrtvovno pretvarali kako je riječ o “važnom političkom događaju”, prateći pritom plemeniti par kako po štandovima probava sir, nabavlja med i usput ispituje prolaznike o dobi njihove djece. Sudeći po izvještajima, građani koji su prisustvovali njihovim očaravajućim aktivnostima po Hrvatskoj kolektivno su padali u trans, a prinčeve mudre poruke još će se godinama prepričavati među domaćim pukom: prema brojnim svjedočanstvima princ je više puta oštroumno konstatirao kako stanovnici Zagreba i drugih mjesta u Hrvatskoj bolje govore engleski no što on govori hrvatski, a jedna nas je egzaltirana ugostiteljica izvijestila i kako je princ uočio da u njezinom fiš-paprikašu ima puno – paprike.
Princ i vojvotkinja su dakle nakon dvodnevnog turističkog razgledavanja otišli iz Hrvatske, ali barem su probali fiš. Sjajan dojam ovog posjeta, kako nas je izvijestio HRT, pokvario je jedino navodni protokolarni propust. Naime, na druženje s parom, unatoč glasnim prigovorima, nisu pozvani predstavnici samozvanih hrvatskih plemića. Njihovo bi prisustvo, smatra nacionalna kuća, bilo prikladno ne toliko zbog njihove zajedničke “plave krvi” koliko stoga što je hrvatsko plemstvo “doista puno ružnog prošlo u drugoj polovici 20. stoljeća”. Iako se čini kako je domaći feudalizam u narodnom sjećanju prije ostao zapamćen po obavezi besplatnog rada za plemstvo (tlake) ili krvavim plemićkim gušenjima seljačkih buna, propust je pronađen u tome što fiktivno domaće “plemstvo”, koje je mučki okradeno za bogomdana prava na život od kmetskog rada, nije uključeno u državni protokol. U tom nas je smislu ovaj posjet doista mogao ispuniti ponosom, ako ni zbog čega drugog, a ono barem zato što smo se vlastitih kraljevskih obitelji i plemstva davno riješili.
Poruka mira
Znatno veći skandal za domaće medije od ovog “propusta” ipak je bila činjenica da britanski prijestolonasljednik i njegova supruga svoj lijepi posjet završavaju ružnom gestom – naime posjetom Srbiji, gdje će se princ čak obratiti parlamentu, za što su narodni predstavnici u Republici Hrvatskoj ostali zakinuti. To bi skeptičnije pučanstvo moglo navesti na dojam da bi se princ i vojvotkinja mogli bolje slagati sa srbijanskim političarima, uključujući i predsjednika Tomislava Nikolića koji je također “vojvoda”… svoje vrste. Takvu je interpretaciju međutim reporter HRT-a Branimir Farkaš kategorički odbacio, tješeći gledateljstvo objašnjenjima kako je to stoga što Srbija još nije članica EU. Princ je dakle više pažnje posvetio Srbiji upravo zato što nas više voli. Uostalom, kako podsjeća Farkaš, britanski prijestolonasljednik u Srbiju dolazi prvi puta od 1978., a u Hrvatskoj je 1990-ih bio tri puta “što jasno pokazuje da se znalo i zna se kakva je bila odgovornost tadašnje Srbije za ratove na području bivše Jugoslavije”.
Ako je princ u međuvremenu i zaboravio, hrvatski su se političari potrudili da ga podsjete pokazujući mu lokacije napada na Banske dvore, ranije sjedište hrvatskog predsjednika, a sada sjedište vlade. Ta je pak gesta ozbiljno naljutila srbijanskog premijera Aleksandra Vučića koji je zapadnim susjedima postavio pitanje “na šta bi ličilo da mi vodimo princa Čarlsa po celoj Srbiji, a nema sela u kome nećemo pronaći srpske izbeglice iz Hrvatske”. Predsjednik Nikolić će zato svoj doprinos balkanskom pomirenju pred britanskim prijestolonasljednikom dati poklanjanjem, između ostalog, fotomonografije o “kršćanskom nasljeđu Kosova i Metohije”. Kojim će provokativnim poklonom prinčevi kosovski domaćini za par dana uzvratiti na ovo ostaje da se vidi, no možemo biti sigurni da će uključivati denuncijaciju srpskih zločina na Kosovu.
Moglo bi se u tom smislu učiniti paradoksalnim da će posjet plemenitog para koji je najavljen kao “poruka mira i stabilnosti” na Balkanu, nakon svog popijenog vina i pojedenog meda, rezultirati zaoštravanjem regionalnih tenzija. No, dakako, samo ako odlučimo zaboraviti kako je snažna prisutnost velikih sila na Balkanu i do sad u pravilu rezultirala eskalacijom tuđih sukoba na našim prostorima.