Frustriran valjda stalnim unutarkoalicijskim prepirkama i zamkama, potpredsjednik hrvatske vlade i čelnik Mosta Božo Petrov, poželio se malo opustiti. Tako se odlučio po prvi puta javno iskušati u jednom od neophodnih političkih žanrova Hrvatskoj – prozivanju Srba – čisto, eto da vidi kakav je u tome. Iskoristio je peripetije oko prisustva/odsustva ratnog zločinca Vojislava Šešelja na izricanju haške presude i sročio status na Facebooku, sve učestalijem kanalu komunikacijskog oduška za političare u nedostatku provođenja konkretnih politika. Petrov je u statusu optužio “mnoge u Srbiji” da su aktivnom tolerancijom pridonijeli nedopustivom propustu Šešeljeva nenazočenja izricanju presude. Dodatno je implicirao da takvim ponašanjem današnja srpska zvanična politika podupire Šešeljeve politike iz devedesetih kojih se niti danas nije odrekao. Na kraju im je poručio: “Gospodo, vrijeme je za katarzu.”
Uskoro je Petrovu došao i službeni odgovor iz Beograda u vidu pisane izjave za medije Nebojše Stefanovića, srpskog ministra unutarnjih poslova. Ne obazirući se na slučaj Šešelja, Stefanović je Petrovu skrenuo pogled na vlastito dvorište nabrajajući neke od trendova ili zapostavljenih činjenica kao što su paradiranje crnokošuljaša po centru Zagreba, porast diskriminacije Srba u Hrvatskoj i pitanje izbjeglica nakon Oluje. Za sada Petrov nije odgovorio, a vjerojatno i neće. Radi o standardnom “koškanju” umjerenijih ili pitomijih nacionalista s jedne i druge strane koji se međusobno optužuju za toleriranje onih neumjerenih i divljih kako bi njihova umjerenost i pitomost zadobila dodatni legitimitet. A Božo Petrov se samo htio malo okušati u igri, možda i u službi priprema za pregovore sa sindikatima za koje ga je Vlada nominirala.
No na kraju je postao samo još jednom medijskom “žrtvom” Šešeljevog cirkusa. Nakon povratka iz Haaga Šešelj je silno želio pridobiti pažnju što mu uslijed marginalizacije u Srbiji nikako nije uspijevalo poći za rukom. I onda se domislio zaobilaznog rješenja. Kao što je i sam priznao, medijsku pažnju nastojao je privući provocirajući Hrvate, u čemu je i uspio. Trenutne Šešeljeve eskapade, kao i trakavica s njegovim statusom, prije svega su simptom neuspjeha misije haškog suda. Trzavice “umjerenih” nacionalista hrane se na promašajima međunarodne pravde i diktiraju ideološki ritam u borbama za međunarodnu konkurentnost i status država nasljednica Jugoslavije. Božo Petrov je svojim doprinosom samo položio malu političku maturu i jedan je korak bliže figuri “iskusnog političara”.