U traženju mogućih izvora koalicijskih prijepora još pri samom konstituiranju nove hrvatske Vlade najbolje je kotiralo ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno činjenica da je taj resor u pregovorima “izborio” MOST. Dva su se razloga pritom isticala kao ključna: reputacija Tomislava Karamarka i njegova obavještajno-policijska provenijencija koja je sugerirala da se neće baš tako lako odreći utjecaja u MUP-u i činjenica da je na mjesto ministra došao Vlaho Orepić, čovjek čiji je jedini dosadašnji politički angažman bila borba protiv izgradne Termoelektrane u Luci Ploče, projekta na čijem čelu su bili istaknuti HDZ-ovci i Karamarku bliski ljudi, poput Josipa Jurčevića.
Prognoze nisu omanule, medijske poruke pritiska koje je Karamarko slao Orepiću mogle su se mjeriti samo s onima koje je slao premijeru Tihomiru Oreškoviću vezano za slučaj čelnog čovjeka SOA-e Dragana Lozančića. Karamarkova želja, nezgrapno prevedena u naredbu, ticala se grupe policijskih čelnika za koje on smatra da su ljudi pod kontrolom bivšeg SDP-ovog ministra Ranka Ostojića. Zahtijevao je od Orepića njihovu automatsku smjenu jer, prema njemu, postoji opravdana sumnja da su koristili represivni aparat u stranačke svrhe. Orepić je uporno odolijevao pritiscima, uz ustupak jedne smjene s Karamarkovog “popisa”, i tvrdio je da je odgovoran isključivo premijeru. Dok mu je Karamarko odgovarao da i on mora biti uključen jer je kao prvi potpredsjednik vlade zadužen za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost.
Ugroza demokracije
Komunikacijski ping-pong se odvijao na dnevnoj bazi, dok je, čini se, ovaj vikend stvar eskalirala, barem, koliko vidimo iz Orepićevih izjava i objava. Osim što evidentno sugerira izraženije pritiske kojima je izložen, Orepićev odabir taktike puno govori i o tome kako je strukturirano ideološko polje u Hrvatskoj. Najprije je u subotnjem intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji zaigrao na kartu straha od HDZ-ove totalne kontrole obavještajnog i represivnog aparata: “Samo zamislite kako bi bilo da nema MOST-a i da je sva vlast u rukama HDZ-a i Karamarka?” Pritom je naznačio i eventualni budući smjer MOST-ova održavanja političkog rejtinga: mi smo jedini preostali jamac demokracije u državi. Zašto su kao jamac demokracije ulazili u koaliciju s prijetnjom demokraciji pritom nije objašnjeno.
Drugi potez kojeg je Orepić odigrao u nedjelju još je interesantniji. U večernjim satima je na svojoj Facebook stranici objavio fotografiju sa svojim “suborcem i prijateljem” Antom Gotovinom i poručio javnosti, a prvenstveno HDZ-u i Karamarku, da mu Gotovina daje moralnu potporu u borbi protiv “primitivnih pokušaja političke destrukcije MUP-a” i diskreditacije njega osobno. S obzirom na Gotovinin status ikone, dodatno naglašen upornim nemiješanjem u politiku nakon oslobađajuće presude haškog suda, Orepićeva poruka je vrlo jasna: moja pozicija je imunizirana najutjecajnijim blagoslovom u državi. Bez obzira na ishod sad već potpuno otvorenog sukoba unutar koalicije dvije stvari smo naučili: izlazak iz jugoslavenskog “totalitarizma” otvorio nam je onoliko prostora demokracije koliko nema HDZ-a u obavještajno-represivnom aparatu i koliko ima mjesta pod skutama generala Gotovine.