Europska komisija je u novembru donijela Prijedlog direktive kojim se postrožuje kontrola nad posjedovanjem i kupovinom oružja u EU, a koji je nedavno (15. marta) pao na parlamentarnom odboru. Europarlamentarci skeptični su naime spram učinkovitosti predloženih odredbi te smatraju kako ova direktiva nije primjereni odgovor na terorističke prijetnje već umjesto toga šteti legalnom internom tržištu trgovinom oružjem u EU na korist krijumčara.
Naime, protivnici direktive smatraju da se njom sužava regulirano tržište oružjem u EU što će umjesto smanjenju broja komada po glavi stanovnika dovesti do veće cirkulacije oružja na crnom tržištu te kako logika ove direktive koja se bazira na antiterorizmu ne drži vodu. Prema mišljenjima izraženima u raspravi pokazalo se kako nije sigurno da bi provedba ove direktive dovela do povećanog pritiska nad švercom oružja unutar EU i rezultirala njegovom redukcijom, već je moguć obratni scenarij.
Direktiva se temelji na usklađivanju nacionalnih zakonodavstava kojom bi se zatvorile rupe u zakonu što omogućavaju trgovinu prividno oštećenog oružja, a koje postaje funkcionalno zamjenom tek jednog dijela – što je također moguće lako nabaviti na crnom tržištu. Uz to, do sad nisu pronađeni dokazi koji bi upućivali na to da su teroristički napadi u Parizu koji se eksplicitno navode kao jedan od razloga za donošenje direktive izvedeni švercanim ili ovako popravljenim oružjem, što je bio jedan od argumenata Komisije.
No, najzanimljivije u ovoj raspravi su argumentacijske analogije. Naime, prijedlog direktive o oružju pao je na argumentaciji kojom se mjesecima zagovaralo protiv zatvaranja europskih granica za izbjeglice logikom da zatvaranje granica ne uništava lance krijumčara ljudima, već ih upravo suprotno, umnaža. Dakle, europarlamentarci su još jednom pokazali da je potreba koju najbolje razumiju ona profitna, u ovom slučaju, kako se ne bi naštetilo tržištu trgovine oružjem granice će ostat otvorene, no kad je isto trebalo učiniti kako bi se zaštitilo dva milijuna ljudi prognanih ratnim razaranjima, “tržište” veliko pola milijarde ljudi to nije moglo “apsorbirati”.