Bosna i Hercegovina nada se dobivanju statusa kandidata za članstvo u Europskoj uniji, a nakon posljednjeg sastanka sa povjerenikom za proširenje Johannesom Hahnom, taj bi datum mogao biti nekad krajem 2017. godine, no samo pod određenim uvjetima koje BiH nema šanse ispuniti u zadano kratkom roku.
Da bi dobila status kandidata BiH mora objaviti rezultate popisa stanovništva provedenog još u oktobru 2013. godine, “prilagoditi privremeni trgovinski sporazum” te osigurati “učinkoviti mehanizam koordinacije” BiH i EU najkasnije do kraja aprila ili početka maja, zatim izvršiti adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te nastaviti ostvarivati zadovoljavajuće rezultate na provođenju “reformske agende”… Ukoliko u rekordno kratkom roku od mjesec i pol dana riješi ove probleme za koje proteklih 13 godina, od kad su počeli pregovori o stabilizacijskom sporazumu, nije pronašla za EU adekvatna rješenja, dobit će ne status kandidata, nego upitnik koji treba popuniti.
Strukturni problemi
Ako privremeno zanemarimo problem Republike Srpske kao države u državi i bavimo se samo Federacijom, problem strukturne disfunkcionalnosti i dalje je prisutan: može li ijedna zemlja normalno funkcionirati ako je podijeljena u 10 kantona pri čemu svaki ima svog premijera, sa ukupno 140 ili 150 ministara, iznad kojih stoji federalna vlada, a iznad ove pak Vlada Bosne i Hercegovine? Kako ovako uređena država može donijeti iti jednu strategiju i ikakvu javnu politiku koju može implementirati u cijeloj državi? Dakako, kompleksna politička struktura otvara brojna vrata korupciji i konfliktima različitih političkih i ekonomskih interesa. Stoga je reforma javne uprave jedna je od ključnih točaka za određivanje tempa napretka BiH prema EU.
Objava popisa stanovništva, prvog još od rata, nužan je preduvjet za dejtonsku reformu. Strah od rezultata popisa sadržan je u tome što bi se potencijalno moglo pokazati da u BiH živi znatno manje Hrvata nego što političari ove etničke pripadnosti obično kazuju. Osim toga, moglo bi se možda pokazati i da brojevi muslimana ne variraju u mjeri u kojoj je uvriježeno mišljenje. Objava rezultata znatno bi utjecala na ukupan broj stanovnika BiH i na podatke o njezinom nacionalnom sastavu. Takvi rezultati ne idu na korist hrvatskim političarima koji se bore za treći entitet u BiH.
Reforme Daytona boje se i u Republici Srpskoj jer tamošnja politička elita ne želi integraciju s Federacijom – takvo što u konačnici bi moglo dovesti do zatvorskih kazni za korupciju za brojne tamošnje političare. Radi ovih problema, političke elite u BiH već se dvije i pol godine ne mogu dogovoriti tko se smatra stalnim stanovnikom BiH. Da li je stanovnik BiH onaj tko je usprkos prebivalištu u drugoj državi iskazao nakanu trajnog ostanka u BiH bez obzira na trenutno radno mjesto ili je državljanin samo onaj tko živi i radi u BiH? Ukoliko se ovi podaci ne objave do srpnja, oni prestaju vrijediti, čime su u smeće bačena 25 milijuna KM koliko je javnost koštao popis stanovništva.
Hahnovo žongliranje datumima za BiH kombinacija su PR strategije i suptilnog diplomatskog pritiska na političare BiH što otkriva patronizirajuć stav prema ovoj zemlji – Europi se ne može prigovoriti da se ne trudi oko Bosne, no istovremeno se pred tu zemlju postavljaju preduvjeti za koje se zna da ona trenutno ne može ispuniti. EU se jedva drži na okupu i za nova proširenja u doglednom roku sigurno neće biti prostora, stoga se postavlja pitanje, da li Europa gleda BiH zaista kao potencijalnu novu članicu ili pritiskom na lokalne političare želi otvoriti ovu zemlju bescarinskom uvozu iz zemalja članica, a na štetu lokalne proizvodnje.