Pompozna vojna parada koju je povodom dvadesete godišnjice operacije Oluja prošlog ljeta organizirala bivša hrvatska vlada te ambiciozne najave ponovnog uvođenja vojnog roka, s kojima se poigravala nova vladajuća garnitura, u velikoj su mjeri prikrile stvarno stanje u Oružanim snagama. Natjecanje dvaju političkih blokova oko toga tko je militantniji nacionalist, dopunjeno prigodnim govorima povodom slanja vojnika na “mirovnu” misiju u Afganistan i sada već standardnim koškanjem sa susjednom Srbijom oko “naoružavanja”, stvarali su po svemu sudeći sasvim lažan dojam o “vojnoj moći” Hrvatske. To je naime jasno pokazao najnoviji skandal vezan uz remont vojnih aviona koji je prošle godine obavljen u Ukrajini.
Jutarnji list je prekjučer u svojem tiskanom izdanju objavio kako je istraga koju provode nadležne službe otkrila velike nepravilnosti o remontu te kako čak postoji i sumnja u to kako je za “loš posao” primljeno mito. Naime, pokazalo se da su avioni koji su remontom navodno trebali biti dovedeni u stanje ispravnosti sasvim nefunkcionalni i, dapače, opasni za korištenje. Odluka da se ide u remont starih aviona izazvala je svojevremeno puno kontroverza, prije svega jer je predložena kao jeftinija alternativa nabavi novih. U sklopu priprema za članstvo u NATO-paktu, Hrvatska je još prije osam godina svoju zastarjelu flotu sovjetskih MiG-ova 21 namjeravala zamijeniti američkim lovcima F-16 ili švedskim Gripenima koje su ranije iz istih motiva na lizing uzele Mađarska i Češka.
Obrambeni pritisak
Nabava novih aviona je međutim otkazana s obzirom na ekonomsku krizu koja se tada snažnije počela osjećati i u Hrvatskoj, no opcija odustajanja od rane avijacije i plaćanja susjednoj zemlji za “nadzor neba” (za što se odlučila Slovenija i baltičke zemlje) tada je odbijena zbog prestiža. Rješenje je pronađeno u modernizaciji postojećih MiG-ova 21 i njihovom prilagodbom za NATO-standarde. No taj tip aviona, dizajniran još kasnih 1950-ih i unaprijeđen na tip “bis” iz kasnih 1960-ih, nije lako modernizirati, prije svega zato što se ne proizvodi već tridesetak godina, pa se dijelovi mogu nabaviti samo rastavljanjem drugih starih aviona, što se pokazalo kao rješenje koje ne omogućava funkcionalnost i tehnološku ispravnost.
Unatoč tome, korištenje ove modernizirane tehnologije “druge generacije” prema dugoročnom je planu OS bilo predviđeno do 2025. godine, kada zemlje poput SAD-a i Rusije planiraju uvođenje “šeste generacije” borbenih aviona. Čemu bi ovi muzejski primjerci služili u tom kontekstu ostaje sasvim nejasno, čak i kad bi se doveli u vozno stanje. Dakako, nakon izbijanja afere, akteri i iz bivše vlade i iz OS-a opravdavaju se kako nefunkcionalnost nije sasvim neočekivana te kako su na nepravilnosti i sami ranije upozoravali. Kako bilo, ispada da će Hrvatska za prvu ruku prisilno ipak morati prepustiti nadzor neba nekom drugom, ali tek nakon što je sa 90 miliona kuna (12 miliona eura) platila “remont” aviona koji su ostali nefunkcionalni.
Stiješnjena između pritisaka NATO-a da sudjeluje u “zračnoj obrani od Rusije” i vlastitih planova štednje, između ostalog i u obrambenom sektoru, hrvatska se vlada nalazi u kompliciranoj situaciji. No, s obzirom na politički utjecaj koji ima obrambena industrija, u narednom periodu gotovo sigurno možemo očekivati novo skupo rješenje, vjerojatno nabavku rabljenih aviona F-16, koje će zemlje-korisnice uskoro mijenjati novih avionima F-35. Ostaje nam tek da vidimo koliko će koštati njihov “remont”.