Ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Aleksandar Vulin u vladi Republike Srbije, na radnom sastanku u Palati Srbija najavio je donošenje zakona o agencijama za privremeno zapošljavanje radnika.
U Srbiji je trenutno putem agencija zaposleno između 50.000 (podaci Ministra) i 80.000 ljudi (podaci Saveza sindikata) čija prava nisu adekvatno zakonski regulirana. Prema izjavama ministra Vulina “neshvatljivo da dva radnika rade na istom radnom mestu, a nemaju ista prava i obaveze, niti su plaćeni na isti način za svoj rad, niti ih država štiti na isti način”.
No, radi se ovdje o temeljnoj kontradikciji, agencijski rad kao jedan od oblika fleksibilizranog radnog odnosa i služi tome da poslodavci putem angažiranja povremenih radnika koji imaju manja prava izvrše pritisak na cijenu rada stalnih radnika i time uštede još malo na troškovima proizvodnje te si povećaju profit. Samo u teoriji, agencije su zamišljene kao mogućnost da poslodavci angažiraju dodatnu radnu snagu u situacijama povećanog obujma proizvodnje, no teorija nema veze s praksom.
Kako ističu sindikati u publikaciji Radnici na lizing “kada se u Srbiji govori o “radnicima na lizing” misli se na ljude iz neregulisane, sive zone tržišta rada – nevidljive za zakon i nadležne inspekcije, iznajmljene firmama pod znatno lošijim uslovima, na koje su prinuđeni da pristanu jer nemaju drugog izlaza”. Sindikati dalje upozoravaju na to da “nesavesni poslodavci često zloupotrebljavaju mogućnost zapošljavanja radnika preko agencija za zapošljavanje” te da korišćenje rada preko agencija postaje dominantno u svim sektorima, dok je položaj radnika koji rade preko agencija za zapošljavanje izuzetno težak jer su često u strahu od gubitka posla, ne učlanjuju se u sindikate, nemaju precizno definisan radni odnos, primaju različite zarade za iste poslove kod različitih poslodavaca i slično”.
Vulinove verbalne igre
Ministar Vulin zakon planira donijeti u kratkom vremenskom roku, a ambiciozno garantira i visoku kvalitetu sadržaja zakona čija bi posljedica trebala biti i reguliranje tržišta te eliminacija nelojalne konkurencije. Diskurs nelojalne konkurencije u temu agencijskog rada uvela je, (ne)očekivano, Unija poslodavaca čiji je predsjednik Nebojša Atanacković kazao da bez zakonske regulative u ovom području Agencije predstavljaju nelojalnu konkurenciju poslodavcima koji zapošljavaju radnike u skladu sa Zakonom o radu. Atanacković upozorava da bi taj proces trebalo zaustaviti jer bi se uskoro moglo dogoditi da 90 posto radnika bude zaposleno putem agencija.
Da je potpuno stavljanje ovih agencija van zakona najbolje rješenje, smatra vođa Saveza samostalnih sindikata iz Kragujevca Jovan Ristić koji čini se ne prepoznaje globalne trendove na vlastitoj koži, pa smatra kako je problem fleksibilizacije radnih odnosa primarno problem pravne države, a ne pritiska kapitala na snižavanje cijene rada.
Kako navodi izvršna tajnica Granskog sindikata Nezavisnost, Zlata Zec, agencije su omogućile situaciju u kojoj za isti posao dvije osobe imaju primanja koja se razlikuju i sto posto. Predstavnik Saveza samostalnih sindikata Srbije Veljko Milošević kazao je na sastanku s Vulinom kako su agencijski radnici potpuno obespravljeni, “imaju naniže zarade, ispod minimalno utvrđene u Srbiji, nemaju topli obrok, regres, nadoknadu za prevoz i drugo”.
S obzirom na prividno radikalnu poziciju koju je zauzeo Aleksandar Vulin govoreći u kontekstu agencijskog rada o “trgovini ljudskim radom”, “ratu cijena” i “dampingu” jedino dosljedno bilo bi stavljanje agencija van zakona, no kako to nije u skladu s globalnim trendovima, Vulinove riječi ostat će tek isprazna demagogija.