Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) najavila je drugu digitalnu dividendu, odnosno raspodjelu radiofrekvencijskog spektra koji još koristi televizija u Hrvatskoj. Žurba je začuđujuća jer mnoge članice Europske unije odgađaju drugu digitalizaciju televizije kupujući vrijeme dok čekaju da odgovarajuća tehnika pojeftini, da se tehnički standardi usklade i, što je možda najvažnije, da se pregovaračku poziciju javnih institucija ojača naspram telekomunikacijskih kompanija kojima bi s vremenom moglo ponestati slobodnih frekvencija. Hrvatski telekomi, naime, zasad zadržavaju poziciju da im nove frekvencije nisu hitno potrebne, ali da će ih uzeti ovisno, naravno, o cijeni. Koliko će i da li će telekomunikacijske usluge – koje su u Hrvatskoj među naskupljima u svijetu – pojeftiniti preuzimanjem najkvalitetnijeg dijela spektra, ostaje za vidjeti, a ovisi i o koncentraciji tog tržišta. Forsiranje druge digitalne dividende trenutno u korist ide samo telekomunikacijskim kompanijama, stoga se nameće pitanje s kojim ciljem Hakom nameće ovu inicijativu?
O čemu se zapravo radi? Suhi i apstraktni tehnički diskurs ne treba nas zavesti na mišljenje kako se radi o tehničkim stvarima koje nisu relevantna društveno politička pitanja. Radiofrekvencijski spektar je ograničeno javno dobro definirano Zakonom o elektroničkim komunikacijama, Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra i pravnim aktima Europske unije. Razumijevanje društvenog značenja procesa digitalne dividende određuje budućnost i cijenu telekomunikacijskih usluga, utječe na budućnost medijskih platformi na kojima se vode društvene rasprave (televizije, internet), no važne su i radi utjecaja na oblikovanje kulture neke zemlje (npr. putem dramskih i zabavnih programa javnih televizija koje sa širenjem digitalnih oblika distribucije videa gube na utjecaju. Više vidjeti ovdje).
Tehnološki razvoj se ne može i ne treba zaustavljati, no nužno se baviti pitanjem tko će i s kojom svrhom kontrolirati novu tehnologiju? Nadležne javne institucije ili privatni telekomunikacijski oligopoli? Iz ovog pitanja proizlazi drugo – kakve će biti socijalne, ekonomske i političke posljedice ovog razvoja? Da li se nove tehnologije koriste s ciljem informiranja i obrazovanja svih građana ili za ostvarivanje profita malobrojnih? Hoće li nove tehnologije povećati ili smanjiti društvenu (ne)jednakost?
Digitalna podjela
Digitalna dividenda (podjela) podrazumijeva raspolaganje prostorom oslobođenim na radiofrekvencijskom spektru nastalom nakon prelaska s analognog na digitalno emitiranje televizijskog signala. Ovim se procesom oslobađa prostor koji je u analogno doba bio namijenjen isključivo radiodifuziji televizijskog signala. Nakon digitalizacije, televizijski spektar sažima se u jedan dio spektra, dok se ostatak otvara novim uslugama i tehnologijama – mobilnim mrežama i pristupu internetu, ovim putem. Taj oslobođeni prostor naziva se digitalnom dividendom i on se daje u koncesije. Primjerice, prostor oslobođen prvom digitalizacijom u Hrvatskoj između ostalog, dan je telekomunikacijama za razvoj mobilnih usluga četvrte generacije (4G), a državni proračun je tako zaradio 515 milijuna kuna, odnosno oko 18,5 eura po glavi stanovnika. Iskustva drugih zemalja EU pokazuju da se za isti dio frekvencijskog spektra može zaraditi 25 (Švedska i Portugal), ali 40 (Francuska), 45 (Njemačka) ili čak 48 eura per capita (Italija).
Kako bi se digitalna dividenda što učinkovitije iskoristila u ekonomskom, društvenom, političkom i kulturološkom smislu, nužno je razumjeti što ona znači, koje su njezine posljedice te pomno razraditi njenu upotrebu, kao i prije svega, način dodjele, odnosno uvjete koncesije.
Tako studija Mogućnosti korištenja digitalne dividende u Hrvatskoj, koju je za HAKOM 2012. godine proveo Fakultet elektrotehnike i računarstva zaključuje1 kako sa provedbom druge digitalizacije ne treba žuriti, ističući da “frekvencijski pojas između 694-790 MHz treba ostaviti isključivo za digitalnu televiziju barem još 10-15 godina”. Prema njihovom mišljenju, “kada bi svi multipleksi prešli na DVB-T2 tehnologiju i kada bi se napravilo replaniranje frekvencijskih dodjela tek tada bi se mogli steći uvjeti za dodjeljivanje ovog pojasa mobilnim komunikacijskim sustavima. Pitanje je bi li to i tada bilo opravdano (ovo traži posebnu analizu)”, ali sigurno je da se u raspravu o ovom pitanju trebaju uključiti i građani u lokalnim zajednicama, jer je radiofrekvencijski spektar njihovo zajedničko dobro.
Podsjetimo se, prva digitalizacija u Hrvatskoj je provedena u mandatu bivšeg premijera Ive Sanadera kada je njegova vlada podigla kredit kako bi financirala subvencioniranje digitalnih prijemnika i time olakšala financijski pritisak digitalizacije na građane. Druga digitalizacija najavljena za 2020. godinu, najvjerojatnije neće uključivati sličan oblik javnog subvencioniranja nove opreme koju građani trebaju nabaviti. Osim toga, činjenica da je pristup građana frekvencijskom spektru u televizijsko doba bio najčešće besplatan, dok za pristup mreži telekomunikacijske kompanije na istoj frekvenciji moraju – s izuzetno povoljnim smartphoneom ili bez njega – plaćati poprilične mjesečne iznose. Stoga se postavlja pitanje u čijem interesu trenutno djeluje vodstvo Hakoma?
- U prilog zaključku Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo idu i sljedeće činjenice, stoji u studiji: “kao prvo za pojas 790-862 MHz u Republici Hrvatskoj nije vladao preveliki interes jer je jedan upareni blok ostao nedodijeljen”. Drugo, “mobilnim operatorima se prihodi smanjuju, a trebaju ulagati u izgradnju nove mreže u dobivenom pojasu 790-862 MHz”. Mobilni operatori bi mogli imati znatne troškove kako bi spriječili smetnje koje rad njihovog sustava može izazvati u sustavu digitalne zemaljske televizije, smatraju stručnjaci. Treće, mobilnim operatorima stoje na raspolaganju i druga frekvencijska područja gdje je posebno atraktivan pojas oko 1800 MHz. Trenutno se u tom pojasu tehnologija LTE (mobilne usluge četvrte generacije (4G LTE – Long term Evolution).) najviše implementira. Kao najbolja implementacija LTE-a čini se sljedeća kombinacija: pojas 790-862 MHz za ruralna pokrivanja, a pojas oko 1800 MHz za gradska pokrivanja. Pojas oko 1800 MHz znatno je jeftiniji od pojaseva digitalne dividende, a izbjegava se problem interferencije s digitalnom zemaljskom televizijom. [↩]