Albanska vlada dužna je isplatiti 3,3 milijuna eura legalnim nasljednicima begovske obitelji Frashëri, stoji u presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. To je finale višedesetljetnog spora koji su bivši feudalni gospodari vodili protiv Republike Albanije žaleći se na agrarnu reformu koju je kasnih 1940-ih provela komunistička vlada. “Kompenzacija” ove obitelji tako otvara vrata i za šest drugih koje se bore za povratak svoje imovine koju nasljeđuju iz osmanskog perioda. Detalje slučaja u intervjuu BIRN-u je iznio Orhan Jegeni, nasljednik obitelji Frashëri, danas umirovljeni inženjer strojarstva.
“Prije komunista, moja obitelj je imama 100 hektara zemlje u Tirani i okolici, uključujući i brojne kuće i poljoprivredna imanja u samom gradu”. Jageni je imao tek deset godina u vrijeme velike nevolje za njegovu obitelj, ali i danas se sjeća kako su mu “komunisti uzeli čak i igračke iz dvorišta”. Bogata obitelj tako je ostala “samo s jednom jedinom kućom” u kojoj je desetljećima morala živjeti “u teškim uvjetima, kao i svi ostali ljudi”. U tom mučnom periodu, priča Jegeni, “na životu me držala samo nostalgija”. Nezadovoljan presuđenim iznosom, najavljuje nastavak borbe, a novac će poslati svojim sinovima koji žive u inozemstvu u nadi da će im 3,3 milijuna eura “barem malo olakšati život”.
Veliki skok nazad
No, kako dalje saznajemo iz intervjua, priča o njegovoj komunističkoj žrtvi malo je kompliciranija. Naime, država je još 1996. godine priznala pravo njegovoj obitelji na 21 hektar zemlje od čega im je već vraćeno 7,5 hektara, ali – kako se požalio Jageni – one manje vrijedne zemlje u dalekim predgrađima današnje Tirane koja je od 1945. deseterostruko narasla. Dobar dio ostale zemlje nije moguće vratiti, ne toliko zbog zločinačke komunističke politike raspodjele poljoprivrednog zemljišta onima koji je obrađuju, koliko zbog činjenice da na njoj danas žive tisuće obitelji, od kojih se većina tamo ilegalno naselila 1990-ih, bježeći od bijede na selu.
Ovu pljačku koju su na “njegovoj” zemlji izveli siromašni doseljenici Jageni pripisuje nedaćama demokracije: populistički političari su navodno “kupovali glasove” ilegalnih naseljenika i samo zbog straha od gubitka izbora odbili protjerati tisuće obitelji kako bi osmanskom begu vratile njegovu “djedovinu”. Tu je uskočio Sud za ljudska prava koji je presudio da država za ostatak zemlje mora isplatiti novčanu naknadu. Ovakva paradoksalna presuda posljedica je dakako prije svega politika albanske države motivirane željom za poništavanjem socijalističkih politika, no ona otvara probleme koji bi mogli imati ozbiljne implikacije.
Situacija u Albaniji je naime u mnogočemu specifična jer je tamo prelazak iz feudalizma u socijalizam bio izravan. Agrarna reforma je, nasuprot tome, u većini drugih zemalja provedena kao osnovni preduvjet uspostave kapitalizma i “građanskih društava”, pa je u tom smislu “kompenzacija” feudalnih gospodara besmislena. U antikomunističkoj euforiji u Albaniji i drugim zemljama to je ipak činjenica koja izmiče pažnji većine zainteresiranih.