Ozaren od sreće bio je jučer Ivo Baldasar, gradonačelnik Splita i najistaknutiji oportunist u SDP-u. Naime, nakon višegodišnjih peripetija jučer je na Gradskom vijeću izglasano imenovanje Parka prvog splitskog odreda. No, to imenovanje je imalo svoju cijenu jer je na istoj sjednici Vijeća izglasano i imenovanje Prilaza žrtava komunizma, da ne bi bilo sumnje u to kako komunističke avanture završavaju. I upravo je zbog tog cjenkanja Baldasar bio “neopisivo zadovoljan”, kao i zbog zrelosti vijećnika da pristupe isključivo glasanju, bez rasprave koja bi opterećivala i njih i narod i poduzetničku klimu.
Međutim, to nije sve, Baldasar u ljigavoj oportunističkoj računici vidi i primjer za kojim bi mogli krenuti i ostali koje muče slični povijesni problemi. Tako je pojašnavajući potez glasanja bez rasprave uveo distinkciju između profesionalaca i “profesionalaca”. Profesionalci bi bili povjesničari, neutralni stručnjaci koji se bave poviješću po diktatu društvene podjele rada i nikakvi ih pritom aktualni politički prijepori ne opterećuju. Dok bi “profesionalci” bili oni političari ili politikanti koji upravo inzistiranjem na povijesnim tema žele opteretiti aktualni politički trenutak u svrhu vlastitog probitka, a to im je nijemim glasanjem uskraćeno.
Sporna petokraka
Ipak, da bi se takva distinkcija uopće mogla uvesti bilo je potrebno izvršiti ozbiljno političko čišćenje povijesti. Da bi se navodni neutralni politički okvir za glasanje bez rasprave mogao prizvati bilo je potrebno početkom devedesetih iz splitskog javnog prostora ukloniti svaki trag antifašističke borbe, odnosno preimenovati 150 ulica i trgova, kako bi se danas od desnice mogao ušićariti park za splitsku omladinu koja je u ljeto 1941. hrabro krenula u borbu protiv fašizma. A da ne bi bilo zabune, tu istu omladinu su pobili oni kojima Baldasar blagosljiva spomenik i oni koji su taj isti Split u najboljoj kvislinškoj maniri prepustili okupatorima, talijanskim fašistima.
U obrani antifašizma Baldasar i ekipa pali su pred prvim desničarskim ideološkim trikom: devedesetih su na Split pucali oni koji su imali istu tu petokraku na čelu. Kao da su simboli neumoljivi čuvari povijesnog kontinuiteta, a ne upravo poprišta političke borbe. Upravo bi zbog iznevjerenih ideala splitske omladine iz ’41. ta petokraka morala biti dekontaminirana od zbivanja devedesetih jer po krajnjoj implikaciji ovog trika ne bi ni bilo nikakvih problema da su ustaše te godine pobile sve koji su taj simbol nosili ili simpatizirali. Ipak, prvi korak u dekontaminaciji objašnjenje je zbivanja iz osamdesetih i devedesetih, kako u Splitu, tako i šire, kako ne bi i dalje ostali taoci nacionalističkih ucjena i socijaldemokratskih cjenkanja.